1. Iskrenost i Allahovo dž. š. zadovoljstvo

jedino u tom slučaju mogu dobiti zvanje "učenika Svjetlosti". Na ovaj način su se s jedne strane umnožavale Poslanice, a s druge strane sprječavalo da se kur'anska slova upotpunosti napuste od strane društva.

Ova tri uvjeta koja smo ovdje nabrojali, hazreti Bediuzzaman je obuhvatio sve zajedno i nije ih odvajao jedne od drugih. Dakle, učenik Svjetlosti prije svega treba biti odan iz sveg srca. Zajedno sa ovim, dostavljanje čovječanstvu Poslanica Svjetlosti i kur'anskih istina u njoj, smatrat će kao pravu svrhu svoga života. Dok bude dostavljao ove istine, kroz pisanje kur'anskim slovima od strane njega lično ili posredstvom nekog drugog, zajedno sa širenjem pomoći će da se sačuvaju Poslanice, a s druge strane da se sačuvaju kur'anska slova.

BEDIUZZAMANOVE OSNOVE SLUŽENJA

Uzevši načelo: "Vrijednost jedne osobe je shodno njenom trudu. Ko se bude trudio za svoj narod, taj je sâm poput kakvog manjeg naroda."[1] kao svoj cilj, hazreti Bediuzzaman se svom snagom posvetio služenju muslimanskom narodu. Siromašnim dušama je dostavio islam metodom služenja i dostavljanja koja je izuzetno časna i dostojanstvena, koja ispravno razumije vrijeme u kojem se nalazi, koja je uvjerljiva i koja izaziva reakciju u srcima.

U nastavku ćemo ispod sljedećih naslova govoriti o osnovama služenja koje Bediuzzaman prenosi kroz Poslanice  Svjetlosti.

1.    Iskrenost i Allahovo dž. š. zadovoljstvo

Stavivši iskrenost u temelj svoga služenja, Učitelj Bediuzzaman kaže sljedeće:

[1] Hutbe-i Şamiye, 58

"U ovom služenju se zahtijeva da se na direktan način osnovom učini zadovoljstvo isključivo Uzvišenog Allaha”[1], a zatim preporučuje:

"Trebate znati da je sva vaša snaga u iskrenosti i istini. Da, snaga je u istini i iskrenosti. Čak i nepravedne osobe dobijaju snagu zbog iskrenosti i srdačnosti koje ispoljavaju u svojim nepravdama. Da, dokaz za to da je snaga u istini i iskrenosti jeste ovo naše služenje. Djelić iskrenosti u ovom našem služenju dokazuje ovu misiju i postaje dokaz sama za sebe."[2]

1.    Veliko požrtvovanje

Jedna od impresivnih strana Bediuzzamana na putu služenja vjerovanju i Kur'anu je ta što je u odricanju i požrtvovanosti postigao veoma veliki stepen protiv svoga nefsa. Nije stekao nikakav imetak zbog dunjaluka i svoga nefsa, čak nije prihvatao ni poklone svojih učenika bez naknade, kako mu ne bi naštetilo iskrenosti tokom služenja. Smatrajući da će mu biti prepreka u služenju, nije razmišljao ni da se ženi i da ima djecu.

Odbio je visoke funkcije i plate koje su mu bile ponuđene te je kazavši: "Svoj nefs i dunjaluk sam žrtvovao na putu vjerovanja, sreće i spasa zajednice. Halal bilo.", [3] svoj život je isključivo i isključivo posvetio služenju Kur’anu.

Kao što je kazao Mustafa Sabri Efendi, osmanski šejhulislam iz posljednjeg perioda: "Danas islam traži takve mudžahide koji će biti spremni žrtvovati ne samo svoj dunjaluk već i svoj ahiret"[4]. Ubijedivši svoj nefs da žrtvuje i svoj ahiret na putu vjerovanja njegovog naroda, Učitelj je kazao sljedeće:

[1] Lem’alar, 167

[2] Lem’alar, 21. Lem’a, s.

[3] Tarihçe-i Hayat, s. 629

[4] Tarihçe-i Hayat, s. 11