2. Poslanice Svjetlosti su napisane nadahnućima koje su dobijene iz Kur’ana

(dokaza). Ova vrsta je veoma značajna. Općepoznati tefsiri ovu vrstu ponekad sadrže u jednom skraćenom (sažetom) obliku. Međutim, Poslanice Svjetlosti su duhovni tefsir koji se direktno temeljio na ovoj drugoj vrsti tefsira i koji na jedan jedinstven način ušutkuje uporne i tvrdoglave filozofe."[1]

2. Poslanice Svjetlosti su napisane nadahnućima koje su dobijene iz Kur'ana

Hazreti Said Nursi je u svojim djelima više puta značajno naglasio da su poslanice napisane nadahnućima koje su proizašle iz Kur’ana. Bilo da je u pitanju svjedočenje učenika koji su tokom pisanja bili pored njega, bilo da su u pitanju ove jake i neuporedljive istine, njegovo poprilično brzo pisanje kao i pisanje iz prvog puta, bez da se kraj njega nalazila neka knjiga osim Kur’ana ili bilo da je u pitanju izvanredan visok nivo obrazovanosti koji se može uočiti u poslanicama, ima karakteristiku da dokaže misiju hazreti Učitelja.

Jedna od Učiteljevih izjava je sljedeća:

[1] Şualar, 14. Şua, s. 516 

"Dijelovi Poslanica Svjetlosti nisu preuzimane iz drugih knjiga, nauka i naučnih oblasti. Osim Kur’ana nema drugog izvora, osim Kur’ana nema drugog Učitelja i osim Kur’ana nije se obraćala nikom drugom. Tokom pisanja, nijedna se knjiga nije nalazila pored pisca. Direktno je bio nadahnut duhovnim zadovoljstvom koje je dobijao iz Kur'ana.”[1]

3. Poslanice Svjetlosti i Bediuzzaman su mudžeddidi

Mudžeddid znači obnovitelj. Poslanik, s.a.v.s., je sljedećim hadisi-šerifom najavio da će Allah dž. š. svakog stoljeća slati učenjaka mudžeddida koji će obnavljati vjeru:

“Zaista će Allah dž. š. na početku svakog stoljeća poslati ovom ummetu nekoga ko će im obnoviti njihovu vjeru.”[2] Ovaj hadis je prenesen vjerodostojnim lancem prenosilaca od strane Ebu Davuda, Bejhekija, Hakima, Taberanija, Ibn Adijja i Hatib Bagdadija. Hadiski stručnjaci su se složili o vjerodostojnosti ovog hadisa. Iz izraza "ummet" u hadisu razumije se da će aktivnosti koje će obavljati mudžeddid biti aktivnosti koje su usmjerene prema cijelom ummetu, ili pak, prema većini. Aktivnost koju obavlja mudžeddid naziva se tedždid, tj.  obnavljanje. Svrha ovog obnavljanja nije ubacivanje novih stvari u vjeru, već iz Kur'ana i sunneta ponuditi lijek za vjerske probleme koje donosi vrijeme te ponovo doprinijeti oživljavanju među muslimanima. S ove tačke gledišta, kao što je Učitelj hazreti Bediuzzaman lično obnovitelj vjere, također se i sve njegove poslanice koje je napisao smatraju obnoviteljima vjere. Međutim, kazavši da ovo vrijeme nije vrijeme pojedinca već džemata, on smatra da se duhovna ličnost Poslanica Svjetlosti i “učenika svjetlosti” treba prikazati obnoviteljima vjere. Na sljedeći način ukazuje na to:

[1] Sikke-i Tasdik-i Gaybî, 1. Şua, s. 94

[2] Ebu Dâvud, Kitabu’l-Melâhim, 4291