3. Poslanice Svjetlosti i Bediuzzaman su mudžeddidi

"Dijelovi Poslanica Svjetlosti nisu preuzimane iz drugih knjiga, nauka i naučnih oblasti. Osim Kur’ana nema drugog izvora, osim Kur’ana nema drugog Učitelja i osim Kur’ana nije se obraćala nikom drugom. Tokom pisanja, nijedna se knjiga nije nalazila pored pisca. Direktno je bio nadahnut duhovnim zadovoljstvom koje je dobijao iz Kur'ana.”[1]

3. Poslanice Svjetlosti i Bediuzzaman su mudžeddidi

Mudžeddid znači obnovitelj. Poslanik, s.a.v.s., je sljedećim hadisi-šerifom najavio da će Allah dž. š. svakog stoljeća slati učenjaka mudžeddida koji će obnavljati vjeru:

“Zaista će Allah dž. š. na početku svakog stoljeća poslati ovom ummetu nekoga ko će im obnoviti njihovu vjeru.”[2] Ovaj hadis je prenesen vjerodostojnim lancem prenosilaca od strane Ebu Davuda, Bejhekija, Hakima, Taberanija, Ibn Adijja i Hatib Bagdadija. Hadiski stručnjaci su se složili o vjerodostojnosti ovog hadisa. Iz izraza "ummet" u hadisu razumije se da će aktivnosti koje će obavljati mudžeddid biti aktivnosti koje su usmjerene prema cijelom ummetu, ili pak, prema većini. Aktivnost koju obavlja mudžeddid naziva se tedždid, tj.  obnavljanje. Svrha ovog obnavljanja nije ubacivanje novih stvari u vjeru, već iz Kur'ana i sunneta ponuditi lijek za vjerske probleme koje donosi vrijeme te ponovo doprinijeti oživljavanju među muslimanima. S ove tačke gledišta, kao što je Učitelj hazreti Bediuzzaman lično obnovitelj vjere, također se i sve njegove poslanice koje je napisao smatraju obnoviteljima vjere. Međutim, kazavši da ovo vrijeme nije vrijeme pojedinca već džemata, on smatra da se duhovna ličnost Poslanica Svjetlosti i “učenika svjetlosti” treba prikazati obnoviteljima vjere. Na sljedeći način ukazuje na to:

[1] Sikke-i Tasdik-i Gaybî, 1. Şua, s. 94

[2] Ebu Dâvud, Kitabu’l-Melâhim, 4291

“Prenošenju hadisa, ako je o obnovi vjere veći značaj, povezano je sa obnovom imanskih istina... Neka je beskrajna zahvala Allahu Koji je istinama Poslanica Svjetlosti i duhovnoj ličnosti učenika dao zadatak obnove vjere u ovom stoljeću s ciljem očuvanja istinskog vjerovanja. Četrdeset hiljada osoba svjedoči da se već dvadeset godina u toj svetoj dužnosti, sa uspješnim i osvajačkim umnožavanjem, istinski suprotstavljaju strašnom i moćnom napadu nevjerstva i zablude i da je sačuvano vjerovanje kod stotine hiljada sljedbenika vjerovanja.”[1]

4. Poslanice Svjetlosti su jedna novina u nauci kelama

Naučna oblast koja se zadržava na imanu i koja racionalnim dokazima potkrepljuje pitanja o imanu naziva se kelam. Također, i glavnu osnovu zbirke Poslanice Svjetlosti sačinjava dokazivanje i objašnjavanje imanskih istina.

Sa snagom da ne ostavlja nikakve sumnje u glavi i da ušuti i najtvrdoglavije ateiste, Poslanice Svjetlosti dokazuju mnoge osnove vjerovanja kao što su Allahovo dž. š. postojanje i jedinstvo, da će život na ahiretu sigurno doći, da je Kur´an Allahov dž. š. govor i da je istina to da je hazreti Muhammed, s.a.v.s., Allahov poslanik. S ove tačke gledišta, Poslanice Svjetlosti su čas o imanu, akaidu i kelamu. Zbog toga što su pobijedile nevjerstvo tako što su se pojavile sa najnovijim objašnjenjima i dokazima kao i novim metodama u oblasti kelama, Poslanice Svjetlosti su “novina u nauci kelama”.

Nauka o kelamu se do sada zadržavala na racionalnim dokazima vjerovanja, dok su Poslanice Svjetlosti išle kur'anskom stazom koja zasićuje i zadovoljava razum i srce, pa čak i ostale duhovne ljepote. O tome da su Poslanice Svjetlosti obnova i novina u nauci kelama, Učitelj je u

[1] Kastamonu Lahikası, s. 190