4. BEDIUZZAMANOVO SLUŽENJE IMANU U UŽASIMA ISKUŠENJA AHIRI-ZEMANA

sadrže gorčine još na ovom svijetu, zato što čulni osjećaji kod ljudi iz ovog stoljeća pobjeđuje njihov razum i njihova srca. I pored toga što podsjećanje na patnju isključivo na ahiretu s ciljem odvraćanja od harama utiče na razum i srce, zbog toga što se nije utjecalo na predosjećaje koje nemaju sposobnost predviđanja budućnosti, nedovoljno je da se ljudi odvrate od harama. Imajući u vidu da emocije potiskuju razum i srce, potrebno je savladati osjećaje. A rješenje za ovo jeste ukazati na gorčine koje se nalaze u zabranjenim užicima ili potisnuti osjećaje tako što će se ukazati na gorčine koje dolaze odmah nakon njih. Kada bi čovjek shvatio da u životu koji se provede u zabranjenim užicima i razvratu nema mira i spokoja, i kada bi zabranjene užitke smatrao kao kakav otrovni med, prema njima bi se probudila odvratnost i počeo bi tražiti sreću u granicama dozvoljenog još na ovome svijetu. Primijenivši ovu metodu u mnogim svojim Poslanicama kao što su Male riječi, Vodič za omladinu i Poslanica o plodovima, hazreti Bediuzzaman izbavljuje najveće sljedbenike strasti od zabranjenih užitaka i razvrata. Daje im gađenje prema haramima i one razumne podstiče na pokajanje.

1.    BEDIUZZAMANOVO SLUŽENJE IMANU U UŽASIMA ISKUŠENJA AHIRI-ZEMANA

Resuli Ekrem, s.a.v.s., je najavio da će se u ahiri-zemanu desiti strašne nepravde i neredi. U jednom hadisu na sljedeći način saopćava veliku opasnost s kojom će se vjernici naći licem u lice u tom periodu:

“Požurite sa činjenjem dobrih djela prije nego što nastupe kušnje strašne poput najtamnijih noćnih tmina, kada će ljudi osvitati kao vjernici, a omrkavati kao nevjernici ili, ipak, omrkavati kao vjernici, a osvitati kao nevjernici. Prodavat će svoju vjeru za neki dunjalučki interes.”[1]

Kako bi se očuvalo i ojačalo vjerovanje, Učitelj Bediuzzaman koji je vidio da su iskušenja u ahiri-zemanu, za koje je u mnogim hadisima kao što je ovaj, nagoviješteno da će dati velike udarce na vjerovanje, počela na jedan strašan način, svom snagom je započeo jednu duhovnu borbu protiv nevjerstva. Pozivajući ljude protiv oluje nevjerstva preporučivao bi da se čvrsto prihvate islama.

[1] Muslim, Iman, 186; Tirmizi, fiten, 30

“Iz svojih ruku ne ispuštaj islam koji je čuvar našeg postojanja. Prihvati ga se čvrsto, inače ćeš biti uništen.”[1] Kategorički je utvrdio da je slabost imana glavni razlog društvenih problema koji se dešavaju u našem vremenu. Zbog toga je, povećavši sav svoj trud na polju vjerovanja, cijelog svog života radio na tome da se u društvu usadi jedno snažno i istinsko vjerovanje.

U svojim djelima, hazreti Said Nursi značajno naglašava da taklidi iman koji se stiče iz okoline, može teško izdržati naspram sumnji i zabluda koje u ovome stoljeću napadaju sa svih strana te da je od životnog značaja da svaki musliman dobije jedno istinsko vjerovanje, tako što će naučiti dokaze o temeljima vjerovanja.[2] Učitelj Bediuzzaman koji je slijeđenje staze Poslanika, s.a.v.s., učinio svojim stalnim vodičem, intenzivno se posvetio aktivnostima kako bi ummet Muhammeda, s.a.v.s., spasio od strašnih iskušenja u vjerovanju u ahiri-zemanu u kojem se nalazimo, tako što je uzvišenu narav “Saosjećanje sa ummetom” našega Poslanika, s.a.v.s., učinio najvećim načelom u svom životu. Napisao je više od stotinu poslanica isključivo kako bi ojačao vjerovanje u srcima muslimana i kako bi ih do-

[1] Sünuhat, s. 57

[2] Kastamonu Lahikasi, s. 30, s. 55

veou nepokolebljiv stav naspram nevjerstva. Sa poslanicama koje je napisao, dragi Učitelj, ne samo da je dokazao vjerovanje nego je veoma čvrstim racionalnim dokazima osporio sve nevjerničke filozofije koje su suprotne vjerovanju kao što su naturalizam, materijalizam i zagovaranje slučajnosti. Zajednička karakteristika dokaza koji se nalaze u Poslanicama je ta što su njihove osnove uzete iz Kur’ana. Ukazujući na ovo, Bediuzzaman kaže: "Briga je moja, a lijek je u Kur'anu."

Kao što ubjeđuju razum čovjeka iz našeg vremena, ovi kur'anski dokazi koji se oslanjaju na jaku logiku, koji su na stepenu da ušutkaju i najtvrdoglavijeg nevjernika, zadovoljavaju i ispunjavaju sve njegove osjećaje tako što se obraćaju i njegovom srcu.

Neki od dokaza o imanu koji se nalaze u Poslanicama

A sada ćemo, kao jednu kapljicu iz mora dokaza o vjerovanju koje su obuhvaćene u Poslanicama Svjetlosti, predstaviti jedan mali buket koji se odnosi na šest šartova vjerovanja. Jedan od dokaza iz Poslanica Svjetlosti koji dokazuju da je Allah dž. š. sve stvorio je sljedeći:

Dva nezaboravna dokaza o Allahovom dž. š. postojanju

Zamislimo da se u jednoj fabrici lijekova, u stotinama posuda nalaze različite hemijske supstance. Da li je s aspekta logike ikako moguće da se ti raznorazni lijekovi koji se nalaze u toj fabrici, pojave tako što se slučajno prevrnu i prospu supstance koje se nalaze u posudama, a zatim i pomiješaju? Naravno da nije. Ako je tako, da li je moguće zamisliti da su se u laboratoriji zvanoj svijet slučajno spojili raznorazni hemijski elementi koji su prisutni u vodi, zemlji i zraku i da su se slučajno pojavili milioni vrsta živih bića? Kao što je pojavljivanje lijekova iz apoteke mogu-

će isključivo sa znanjem i moći jednog vještog hemičara, isto tako pojavljivanje naprimjer čovjeka, leptira i cvijeta koji od tih lijekova imaju milion puta čudesnije stvaranje, isključivo je i isključivo moguće stvaranjem Allaha, Koji posjeduje neograničeno znanje i snagu.[1]

Toliko je puno dokaza u Poslanicama koji dokazuju Allahovo dž. š. postojanje i jedinstvo da se ne mogu nabrojati pa ćemo zbog toga ukazati na još dva manja dokaza.

Jedno selo ne može postojati bez starješine. Jedna igla ne može postojati bez majstora, bez vlasnika. Znaš da jedno slovo ne može postojati bez pisca. Kako je moguće da ovaj krajnje uređen i čudesan svemir može biti bez vlasnika? Ako čak ni jedno selo ne može postojati bez starješine, zasigurno da ova zemlja zvana svemir ima svoga sultana. Ako se ni igla ni slovo ne mogu pojaviti bez majstora i pisca, onda bez ikakve sumnje ovaj dvorac zvani svijet koji je ukrašen beskonačnim umijećima ima svog majstora.[2]

“Neka izaberu i povedu sa sobom na stotine filozofa i neka se vrate u Period sreće!”

Jedan jedini dokaz toga da je hz. Muhammed, s.a.v.s., Allahov poslanik od stotine njih koji se spominju u Poslanicama Svjetlosti jeste:

Dobro znaš da jedan veliki upravnik u jednom malom društvu može zastalno ukloniti štetnu naviku kao što su cigarete jedino kroz ulaganje velikog truda i napora. Međutim, gledaj, hz. Muhammed, s.a.v.s., je mnoge velike i ružne običaje (alkohol, blud pa i ukopavanje žive ženske djece), naizgled sa malo snage, malo truda i za kratko vrijeme upotpunosti ukinuo i to kod poprilično tvrdoglavih i fanatičnih velikih plemena.

M,.[1] Lem’alar, 23. Lem’a, s. 178                                                                                                                          

[2] Sözler, 10. Söz, s. 49

I umjesto njih, tako je čvrsto usadio plemenit ahlak (iskrenost, saosjećanje, čestitost, volju za pomaganjem i jako vjerovanje) u njihovu krv i vene (da su ti ljudi, koji su bili toliko tvrdoga srca pa ukopavali svoju živu žensku djecu, došli u takvo stanje da nisu mogli povrijediti ni mrava). Učinio je još dosta toga sličnog ovome.

Onima koji ne mogu da vide ovaj period sreće, Arapski poluotok guramo pod nos. Hajde, neka izaberu na stotine filozofa (i naučnika) i neka se vrate u ono vrijeme. Neka rade stotinu godina. Da li mogu uraditi jedan posto promjena i reformi koje je hz. Muhammed, s.a.v.s., uradio za jednu godinu? Čovjek koji je sa malo snage realizirao ovako veliku reformu u društvu je bez ikakve sumnje pejgamber, Allahov Poslanik. [1]

“Kur´an ne liči ni na jednu drugu knjigu”

Neki od dokaza da je Kur´an Allahov dž. š. govor mogu biti sljedeći: Kada se najkrasnorječivije i najjasnije knjige koje su do danas napisane na arapskom jeziku čitaju u isto vrijeme sa Kur’anom, svako ko to bude slušao sigurno će kazati: “Kur´an ne liči ni na jednu od njih.” Što znači da sve te knjige nisu na nivou na kojem je Časni Kur’an. Ako je tako, onda će valjda Kur’an biti ispod nivoa svih tih knjiga; a budući da je to zasigurno nemoguće, niti to uopće može neko kazati pa čak ni šejtan. Ako je tako, Kur´an čija je mudžiza očigledna, je iznad svih napisanih knjiga. Štaviše, Mudri Kur'an svoju nadnaravnost iznosi i pred neukim, običnim slojem koji ne razumije značenje i to na način da im ne dosadi. Da, ta nepismena i neuka osoba kaže: “Dosadi mi kada dva-tri puta čujem neki najljepši i najpoznatiji dvostih. Ovaj Kur´an nikako ne dosadi, sve više i više mi se dopada njegovo slušanje. Buduće da je tako, onda ovo nije ljudska riječ.’[2]

[1] Sözler, 19. Söz, s.

[2] Mektubat, 19. Mektub, 18. İşaret, s. 182

“Zar Allah dž. š. koji u proljeće oživljava zemljinu površinu ne može oživjeti ljude na Sudnjem danu?”

Na sljedeći način Uzvišeni Allah u Kur’anu govori o dokazima za oživljavanje i ahiret: “Zato pogledaj tragove Allahove milosti – kako on (u proljeće) oživi zemlju nakon mrtvila njezina (tokom zime)! On će, uistinu, i mrtve oživjeti (na Sudnjem danu), on sve može.” [1]

Navodeći kao primjer oživljavanje u proljeće, ovaj ajeti-kerim dokazuje oživljavanje nakon smrti. Uprkos tome što svake zime umru milioni vrsta biljaka i životinja kao što su muhe i cvijeće, u proljeće se sve te vrste ponovo pojave za veoma kratko vrijeme. Naravno da ova nadnaravna i izvanredna harmonija ne može postojati sama od sebe; može biti jedino Allahovo dž. š. djelo, Koji posjeduje be-

[1] Rum Suresi, 50

skrajno znanje i moć. Ako je tako, Uzvišeni Allah Koji svakog proljeća na isti način oživljava na milione vrsta živih bića, istom tom lahkoćom će nakon kijametske zime, u proljeće zvano okupljanje, oživjeti i ljudsku vrstu koja je najodabranija među stvorenim. Kao što je i obećao, one koji su činili dobro uvest će u Svoj džennet, a one koji su se protivili i činili nepravdu bacit će u džehennem.”[1]

“Dokazuje brojnost meleka - bića koja na ovom svijetu imaju život i razum”

U poređenju sa nebesima, Uzvišeni Allah je ovaj mali svijet napunio živim bićima, a naročito živim bićima koji poput ljudi imaju razum. Život i razum su najsvjetliji i najsjajniji među Allahovim dž. š. umijećima. Svojim životom, razumom i sviješću, čovjek vidi Božije umijeće koje je izloženo na zemljinoj površini te se s ljubavlju i hvaljenjem okrene ka Allahu, Koji je uzvišeni majstor, a zatim Mu uzvrati ibadetima.

Stoga, nemoguće je zamisliti da ovaj ogromni nebeski svijet bude lišen života koji je nešto najdragocjenije. Naravno da će postojati bića koja će moći živjeti na tim mjestima, koja će vidjeti Božija umijeća u nebeskom svijetu te koja će Allahu dž. š. uzvratiti ljubavlju i ibadetom. Kur'an nam ih predstavlja kao meleke. Uostalom, s aspekta stvaranja i izgradnje, ne može se zamisliti da Allahova dž. š. mudrost koja od guste materijalne stvari kao što su zemlja i voda, od "suptanci kao što su svjetlost i eter", a koje su bliže životu, ne stvara neko svijetlo umijeće kao što je to život.

Naš Gospodar, Koji od gustih, veoma čvrstih i bezsvjetlosnih supstanci stvara život u neograničenom izobilju, svakako da je od lijepih, lahkih i svjetlosnih supstanci u velikom broju stvorio bića koja imaju život kao što su meleki i ruhanije pa čak i one u obliku džina.[2]

[1] Sözler, 10. Söz, s. 48

[2] Sözler, 29. Söz, s. 504

“Uređene veličine živih bića ukazuju na kader"

Neki od dokaza o postojanju kadera: "Sve što ima uređene veličine i količine jasno ukazuje na kader. Da, u koje god biće se pogleda vidjet će se da ima proporciju i oblik kao da je izašlo iz veoma mudrog i majstorskog kalupa; za dobijanje tih proporcija, tog izgleda i tog oblika, ili treba postojati materijalni kalup koji je čudesan i vrlo nakrivljen (a tako nešto ne može postojati); ili pak Uzvišeni Allah Svojom moći “vedri i oblači” taj izgled i oblik sa naučnim, duhovnim i normiranim kalupom koji dolazi od kadera. Naprimjer, s pažnjom posmatraj drvo, životinju; neživi, gluhi, slijepi i sićušni dijelovi (atomi) bez svijesti i koji liče jedan na drugog, pomjeraju se kako bi se on razvio i porastao. U nekim iskrivljenim granicama mogu se vidjeti i prepoznati mjesta dobiti i ploda, pa tako zastane i zadrži se na njima kao da ih već zna. A zatim na nekom drugom mjestu, promijeni put kao da prati neki viši cilj. Što znači da se sićušni dijelovi pomjeraju duhovnom naredbom duhovne količine i te količine koje dolaze od kadera (pošto u materijalnim i vidljivim bićima postoji ovoliko manifestacija kadera, svakako da su oblici koji će bića dobiti tokom vremena, uključujući i pokrete koje će raditi) podliježu harmoniji kadera. Naprimjer, u svako zrno i sjeme je postavljen program kojeg je napisao kader, kako bi snaga pokretala sićušne dijelove prema tom planu kadera te kako bi na ta zrna izgradio drveća koja predstavljaju mudžize Allahove dž. š. moći. To znači da svi događaji koji se trebaju desiti tom drvetu zapisani u njegovom sjemenu, pokazuju i ukazuju na sudbinu.”[1]

“Poslanice Svjetlosti povećavaju spoznaju Allaha dž. š.”

Da, kao što smo na početku kazali, ovi primjeri su samo po jedna kapljica iz mora. U zbirci Poslanice Svjetlosti koja se sastoji od stotinu trideset dijelova, nalazi se još puno ovakvih veoma čvrstih i ubjedljivih dokaza o imanu. Kako bi objasnio na kojem su visokom stepenu časovi o imanu u

[1] Sözler, 26. Söz, s. 469

Poslanicama Svjetlosti, pokazavši jednu svoju poslanicu, hazreti Said Nursi je rekao sljedeće:

“Onoga ko nema imana, ova Poslanica prozorā će  dovesti do imana, inšallah. Ojača iman onome ko je slabog imana. Onoga ko je jakog imana, a koji u svom vjerovanju oponaša druge, dovede do istinskog imana. Poveća iman onome ko ima istinsko vjerovanje. U spoznaji Allaha dž. š. koji je izvor i temelj cjelokupne istinske zrelosti i lijepog ahlaka, poveća Njegovu spoznaju onome kod koga je iman velik i otvara još svijetlije i još sjajnije vidike.”[1]

Sa svim ovim ubjedljivim dokazima koje je uzeo iz Kur´ana, sa borbom od trideset četiri godine, Učitelj hazreti Bediuzzaman je uz Allahovu dž. š. pomoć ostvario čistu pobjedu protiv nevjerstva u ovoj zemlji. Najveći dokaz ovoga jesu milioni djece ove zemlje koja su očuvala svoja vjerovanja čitajući njegove poslanice. Uprkos tome što je osporio sve nevjerničke filozofije i izazvao ih, kazavši: “(Ova poslanica) pobija nevjerničke ideje koje dolaze iz naturalizma, na način da se više ne pojave”[2], do danas nijedan poricatelj nije uspio napisati knjigu koja bi ih osporila. Na kraju su, u ovoj nam dragoj državi, kao što su nekada davno to mogli činiti u većem broju, bezbožnici došli u situaciju da ne mogu otvoreno propagirati negiranje Allaha dž. š., poslanika i islam.

1.    SVIJEST O EHLI SUNNETU VEL DŽEMATU KOD BEDIUZZAMANA

Kao što je poznato, staza kojom idu pripadnici maturidijskog i eš´arijskog mezheba u ubjeđenju; i hanefijskog, šafijskog, malikijskog i hanbelijskog u djelovanju, naziva se staza Ehli sunneta vel džemata. A, to je “siratul-mustekim”, pravi put islama koji je poznat po privrženosti sunnetu Poslanika, s.a.v.s., i po tome što nije prestajao sli-

[1]Sözler, 33. Söz, s. 690

[2] Lem’alar, 23. Lem’a, s. 176