4. Služenje hrabrošću i čašću

1.    Služenje hrabrošću i čašću

Jedno od jasno vidljivih svojstava razumijevanja služenja našeg Učitelja jeste njegovo iznošenje jednog hrabrog, dostojanstvenog i ispravnog stava bez da bude pod utjecajem centara moći. Bediuzzaman koji je kazao: “Uhvativši me za ruku, strah me nije mogao odvratiti od odlaska na put misije kojeg sam smatrao istinom”, "Mi smo od onih koji više vole časnu smrt nego život pun poniženja"[1], tokom svog života nije se nimalo bojao pritiska, nepravde i prijetnji. Kazavši: “Kada bih imao glava koliko imam dlaka na glavi i kada bih se svaki dan sjekla po jedna, ne bih bezbožniku i zabludi predao svoje oružje i izdao svoju domovinu, narod i islam, i ne bih ovu glavu koja je posvećena pravoj istini o Kur'anu, sageo pred zalimima”[2], u sudnicama u kojima je bio osuđen na smrtnu kaznu je primjerom pokazao veliku hrabrost i požrtvovanost koja je dostojna jednog savršenog islamskog učenjaka te je sačuvao dostojanstvo i čast islama na najljepši mogući način.

2.    Služenje u džematu

Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: "Allahova ruka je iznad džemata".[3] Hazreti Bediuzzaman je mišljenja da se muslimani protiv nevjerničkih tokova koji su započeli jedan zajednički napad protiv vjerovanja, naročito u ovom stoljeću, trebaju udružiti i povratiti džematu. Kaže sljedeće: "Ovo vrijeme je vrijeme džemata, a ne pojedinca! Ma na kakvom god da je stepenu pojedinac pa čak i na stotom, ako ne bude predstavnik nekog džemata, ako ne predstavlja duhovnu ličnost jednog džemata, bit će poražen od strane duhovne ličnosti opozicionog džemata. Koliko god da je velika snaga

[1] Mektubat, 13. Mektub, s. 48

[2] Şua’lar, 12. Şua, s. 265

[3]Tirmizi, Fiten 7