5. Služenje u džematu

1.    Služenje hrabrošću i čašću

Jedno od jasno vidljivih svojstava razumijevanja služenja našeg Učitelja jeste njegovo iznošenje jednog hrabrog, dostojanstvenog i ispravnog stava bez da bude pod utjecajem centara moći. Bediuzzaman koji je kazao: “Uhvativši me za ruku, strah me nije mogao odvratiti od odlaska na put misije kojeg sam smatrao istinom”, "Mi smo od onih koji više vole časnu smrt nego život pun poniženja"[1], tokom svog života nije se nimalo bojao pritiska, nepravde i prijetnji. Kazavši: “Kada bih imao glava koliko imam dlaka na glavi i kada bih se svaki dan sjekla po jedna, ne bih bezbožniku i zabludi predao svoje oružje i izdao svoju domovinu, narod i islam, i ne bih ovu glavu koja je posvećena pravoj istini o Kur'anu, sageo pred zalimima”[2], u sudnicama u kojima je bio osuđen na smrtnu kaznu je primjerom pokazao veliku hrabrost i požrtvovanost koja je dostojna jednog savršenog islamskog učenjaka te je sačuvao dostojanstvo i čast islama na najljepši mogući način.

2.    Služenje u džematu

Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: "Allahova ruka je iznad džemata".[3] Hazreti Bediuzzaman je mišljenja da se muslimani protiv nevjerničkih tokova koji su započeli jedan zajednički napad protiv vjerovanja, naročito u ovom stoljeću, trebaju udružiti i povratiti džematu. Kaže sljedeće: "Ovo vrijeme je vrijeme džemata, a ne pojedinca! Ma na kakvom god da je stepenu pojedinac pa čak i na stotom, ako ne bude predstavnik nekog džemata, ako ne predstavlja duhovnu ličnost jednog džemata, bit će poražen od strane duhovne ličnosti opozicionog džemata. Koliko god da je velika snaga

[1] Mektubat, 13. Mektub, s. 48

[2] Şua’lar, 12. Şua, s. 265

[3]Tirmizi, Fiten 7

snaga evlijaluka u ovom vremenu, kako da tokom velikih nereda popravi jednu ovakvu skupinu ljudi?”[1]

Jednog dana dok je bio u Vanu, dugo je posmatrao otok Akdamar u jezeru Van i rekavši: "Kada bih na ovom otoku za 10 godina odgojio 50 učenika, mogao bih islam proširiti po cijelom svijetu", kroz odgoj kvalitetnih ljudi iznio je svoju odlučnost i trud služenja islamu. Hazreti Bediuzzaman koji djeluje ovakvom nepokolebljivošću, zajedno sa odanim učenicima koji su se okupili oko njega, je osnovao Džemat Svjetlosti te se protiv nevjerstva borio ne sâm, već rame uz rame sa ovim odanim junacima.

"Osnova naše misije je bratstvo. Ne radi se o vezi između oca i djeteta, učitelja i učenika. To su veze istinskog bratstva.” [2]

Smatrao ih je više kao prijatelje u borbi u kojoj su se zajedno borili na istom frontu nego što je sebe gledao kao učitelja, a njih kao učenike. Zajedno sa njima je širio Poslanice Svjetlosti, zajedno sa njima je bio zatvaran i pokazivao otpor radi služenja istini te su po sudnicama zajedno uzvikivali istinu poput jednog srca.

1.    Obraćanje svim slojevima društva

Učitelj Bediuzzaman je napisao Poslanice koje se obraćaju svakome, od sedam do sedamdeset i sedam godina i koje se obraćaju svim kategorijama. Za djecu Učitelj kaže da su "urođeni učenici Poslanica Svjetlosti".[3] Za omladinu je napisao "Vodič za omladinu", za žene "Vodič za žene", za starije osobe "Poslanicu starijim osobama", za bolesne i one koje su u iskušenju "Poslanicu bolesnima". Također, hazreti Bediuzzaman je iznio stav Ehli sunneta o skupinama koje imaju problema u ubjeđenju s mnogim islamskim skupinama iz društvenog života na način da će zadovoljiti i uvjeriti svakoga. Naprimjer, napisao je poslani-

[1] Mektubat, 29. Mektub, 7. Kısım, 5. İşaret, s. 439

[2] Lem’alar, 21. Lem’a, s. 4. Düstur, s. 162

[3] Hanımlar Rehberi, s. 130