6. Poslanice Svjetlosti su pravi put koji čovjeka vodi ka Allahu dž. š.

o odricanju i isključenju iz islamskog svijeta mreže smutnji koja se sastoji od slučajnosti, širka i prirode, je izvršena."[1]

6. Poslanice Svjetlosti su pravi put koji čovjeka vodi ka Allahu dž. š.

Spas ljudi od nemara i njihova svjesnost da su svakog trena pred Allahom dž. š., kao i odgoj nefsa i postizanje zrelosti, može se ostvariti sa dvije staze. Prva staza je uključiti se na put tarikata, a druga staza je stizanje do istine direktnim uzimanjem znanja i dobijanjem duhovnog zadovoljstva iz Kur'ana i sunneta. S ovog aspekta, Poslanica Svjetlosti je pravi put koji stazom znanja čovjeka vodi do Uzvišenog Allaha. Na jednom mjestu hazreti Učitelj ovu osobinu poslanica opisuje na sljedeći način:

[1] Mesnevî-i Nuriye, Zerre Risalesi, s. 181 

“Poznato je da su Poslanice Svjetlosti duhovnom mudžizom Kur'ana čija je mudžiza očigledna, pokazala i protumačila da unutar medrese vodi kraći put ka svjetlostima istine i da se u vjerskim naukama nalazi još bolji i još čistiji izvor vode života, kao i to da se put evlijaluka, koji je plemenitiji i bolji i snažniji i od djela i ibadeta i tarikata, nalazi u znanju, imanskim istinama i nauci kelama.”[1]

KAKO SU NAPISANE POSLANICE SVJETLOSTI?

Kada bi pisao novu poslanicu, Učitelj hazreti Bediuzzaman bi nadahnućima koja bi dolazila u srce govorio napamet, brzo, ne gledavši niti u jednu knjigu, a pisari koji bi se nalazili kraj njega, zapisivali prve bilješke veoma brzo. Dnevno bi pisao sat-dva i za to vrijeme bi znao napisati po deset- dvanaest sjajnih djela. Kasnije bi se ove prve bilješke prepisivale na čisto.

Bilo da je u pitanju primjerak bilješke, bilo da su u pitanju primjerci koji su prepisivani na čisto, vršile bi se ispravke tako što bi bile detaljno pregledavane lično od strane Učitelja. Hazreti Učitelj, koji je rekao da je "jedan od važni-

[1] Kastamonu Lahikası, s. 229