9. Ukazivanje na gorčine koje se nalaze u haramu

1.    Metoda dokazivanja i ubjeđivanja

Stoljeće u kojem se nalazimo nužno zahtijeva dostavljanje koje kao osnovu prihvata nauku i prirodne nauke i koja u svojoj osnovi sadrži dokazivanje i ubjeđivanje, jer je lahko odstraniti zabludu ako dolazi od neznanja. Međutim, zbog toga što zabluda u našem vremenu najčešće potiče od nauke i znanja, borba sa tim je se u poređenju sa starim vremenima pretvorila u jedan težak zadatak. Protiv ove velike opasnosti koja se vezuje za sve osnove vjerovanja, Učitelj Bediuzzaman se suprostavio metodom ubjeđivanja i dokazivanja koje su pogodne poimanjima tog vremena. Dokazavši osnove imana činjenicom da je dva plus dva sigurno četiri, očuvao je vjerovanje sljedbenicima imana. S druge strane, negatorima koji su ušli u nevjerstvo pokazao je pravu stranu puta kojim idu te je jakim argumentima dokazao koliko je taj put pun protivrječnosti. O tome kako je postigao blagonaklanost po ovom pitanju, hazreti Učitelj objašnjava na sljedeći način:

“Dijelovi Poslanica Svjetlosti su u jednom sjajnom obliku dokaz za sve značajne imanske istine i Kur´an, i jedan  veliki skriveni znak i jedna Božija pomoć protiv i najtvrdoglavije osobe. Zato što unutar imanskih istina i Kur´ana postoje takve stvari da je i Ibn Sina koji se smatra genijem, priznao svoju slabost u njihovom razumijevanju i kazao: ‘Razum ne može dosegnuti do toga!’. Istine koje ta osoba nije mogla dokučiti svojom genijalnošću, ‘Poslanica Deseta riječ’ obznanjuje i narodu i djeci.” [1]

2.    Ukazivanje na gorčine koje se nalaze u haramu

Hazreti Učitelj kaže da put koji će vjernike udaljiti od harama u ovom stoljeću jeste ukazivanje na to da zabranjeni i pogrešni užici, kao i nedozvoljen način života,

[1] Mektubat, 28. Mektub, 7. Risale, 3. İşaret, s. 372

sadrže gorčine još na ovom svijetu, zato što čulni osjećaji kod ljudi iz ovog stoljeća pobjeđuje njihov razum i njihova srca. I pored toga što podsjećanje na patnju isključivo na ahiretu s ciljem odvraćanja od harama utiče na razum i srce, zbog toga što se nije utjecalo na predosjećaje koje nemaju sposobnost predviđanja budućnosti, nedovoljno je da se ljudi odvrate od harama. Imajući u vidu da emocije potiskuju razum i srce, potrebno je savladati osjećaje. A rješenje za ovo jeste ukazati na gorčine koje se nalaze u zabranjenim užicima ili potisnuti osjećaje tako što će se ukazati na gorčine koje dolaze odmah nakon njih. Kada bi čovjek shvatio da u životu koji se provede u zabranjenim užicima i razvratu nema mira i spokoja, i kada bi zabranjene užitke smatrao kao kakav otrovni med, prema njima bi se probudila odvratnost i počeo bi tražiti sreću u granicama dozvoljenog još na ovome svijetu. Primijenivši ovu metodu u mnogim svojim Poslanicama kao što su Male riječi, Vodič za omladinu i Poslanica o plodovima, hazreti Bediuzzaman izbavljuje najveće sljedbenike strasti od zabranjenih užitaka i razvrata. Daje im gađenje prema haramima i one razumne podstiče na pokajanje.

1.    BEDIUZZAMANOVO SLUŽENJE IMANU U UŽASIMA ISKUŠENJA AHIRI-ZEMANA

Resuli Ekrem, s.a.v.s., je najavio da će se u ahiri-zemanu desiti strašne nepravde i neredi. U jednom hadisu na sljedeći način saopćava veliku opasnost s kojom će se vjernici naći licem u lice u tom periodu:

“Požurite sa činjenjem dobrih djela prije nego što nastupe kušnje strašne poput najtamnijih noćnih tmina, kada će ljudi osvitati kao vjernici, a omrkavati kao nevjernici ili, ipak, omrkavati kao vjernici, a osvitati kao nevjernici. Prodavat će svoju vjeru za neki dunjalučki interes.”[1]

Kako bi se očuvalo i ojačalo vjerovanje, Učitelj Bediuzzaman koji je vidio da su iskušenja u ahiri-zemanu, za koje je u mnogim hadisima kao što je ovaj, nagoviješteno da će dati velike udarce na vjerovanje, počela na jedan strašan način, svom snagom je započeo jednu duhovnu borbu protiv nevjerstva. Pozivajući ljude protiv oluje nevjerstva preporučivao bi da se čvrsto prihvate islama.

[1] Muslim, Iman, 186; Tirmizi, fiten, 30