Borba protiv novotarija

svom džematu. Kako muslimanke ne bi ostavile mahramu, napisao je "Poslanicu o pokrivanju".

Nakon što je u prvom narodnom vijeću u Ankari 1923. godine primijetio nemar prema namazu, u saopćenju koje je napisao, upozorio je i narodne poslanike toga perioda kada je u pitanju čuvanje islamskih simbola i to na sljedeći način:

“Kao što znate, naši vječni neprijatelji i protivnici i suparnici uništavaju islamske simbole. Stoga, vaša neizbježna dužnost jeste oživljavanje i čuvanje tih simbola. U protivnom, nesvjesno se pomaže jednom razboritom neprijatelju. Ravnodušnost po pitanju simbola ukazuje na slabu nacionalnu svijest. A slabost ne zaustavlja neprijatelja već ga ohrabruje.” [1]

Borba protiv novotarija

Poznato je da se “novotarijama” nazivaju prakse izvan islama koje ruše časni sunnet i koje ukidaju simbole kao što su ovi prethodno spomenuti. Kazivanjem u hadisi šerifu, da je “Svaka novotarija zabluda, a da svaka zabluda vodi u vatru.“[2], ukazano je na to koliko su novotarije loše za muslimane. Dok je Učitelj Bediuzzaman s jedne strane pokušavao da zaštiti časni sunnet i islamske simbole, s druge strane se borio protiv novotarija koje su bile oprečne njima. U periodu kada je većina, pa čak i mnogi učenjaci i imami bili primorani da prihvate novo pismo, on nikada nije gubio nadu i borio je se za očuvanje kur´anskog pisma. U tim godinama kada je počevši od običnog naroda pa sve do hodža bilo silom naređivano korištenje šešira, nikada se nije potčinio pritiscima po ovom pitanju. U periodu kada su se mnogi predali novotarijama kazavši “primorani smo”, hazreti Učitelj je ovako glasno negodovao:

“Gdje može pronaći svjetlo i kojim putem može poći onaj koji je skrenuo sa sunneta izmišljajući novotarije? Naš vo-

[1] Mesnevî-i Nuriye, s. 102

[2]Sunen-i Nesei, Salatu’l-Ideyn, Poglavlje, 22, hn: 1576.

dič Resuli-Ekrem a. s. nas je obavijestio: ‘Svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi u vatru'. Kakvu li to imaju korist, kakve li to fetve daju protiv ove konačne odluke nesretnici koji su dostojni izrazu loših učenjaka (ulema-us sû') pa se na bespotreban i štetan način suprotstavljaju jasnim stavovima o islamskim simbolima i smatraju da se mogu mijenjati?” [1]

1.    MUSHAF SA PODUDARANJIMA I ČUVANJE KUR´ANSKOG PISMA

“Jedan od zadataka Poslanica Svjetlosti jeste očuvanje kur´anskih slova”

Hazreti Said Nursi je cijeli svoj život posvetio služenju Kur´anu. Objavljivanjem Poslanica, koje je napisao s ciljem objašnjavanja i dokazivanja kur´anskih istina, svoje najveće služenje je posvetio tumačenju Kur´ana.

U periodu kada se približava “apsolutna dominacija Kur´ana”, on je svojim objašnjenjima, ne samo služio kur´anskim istinama već, jednom riječju, svim aspektima – učenju, pisanju, tefsiru, harfovima. Kazavši da je "Zadatak Poslanica Svjetlosti djecu podučavati Kur’anu"[2], pisanjem tefsira Išaratu'l-idžaz, pomogao je tumačenju, učenju i prepisivanju Kur'ana tako što je dao da se napiše Mushaf sa podudaranjima.

Kazavši da je "Jedan od zadataka Poslanica Svjetlosti da očuva kur'anska slova"[3], brinuo je se i tome da se kur'anska slova, kao što je bio slučaj ranije, koriste u pisanom jeziku.

A sada najprije ispitajmo služenje koje je učinio “nezastarljivom pismu” koje se u naše vrijeme često naziva i osman-

[1] Mektubat, 29. Mektub, 1. Risale, 7. Nükte, s.

[2] Emirdağ Lahikası-1, s. 174

[3] Kastamonu Lahikası, s. 67