Izučavao i prirodne nauke

 Izučavao i prirodne nauke

Pozivom namjesnika Vana, Tahir-paše 1893. godine, otišao je u Van te je petnaest godina bio posvećen davanju časova. U istom tom periodu, za kratko vrijeme je svojim radovima ovladao i prirodnim naukama. Štaviše, pobijedio je profesore iz hemije i geografije s kojima je diskutovao. Vijest koju mu je 1898. godine u novinama pokazao namjesnik Tahir-paša, postala je prijelomna tačka u njegovom životu.

Prema kazivanju, Gladston koji je u Engleskoj vršio dužnost premijera i ministra kolonijalizma, pokazavši Kur’an koji je držao u ruci, tokom obraćanja u parlamentu je rekao sljedeće: "Sve dok se ovaj Kur'an bude nalazio u njihovim rukama, nećemo moći vladati muslimanima. Ovaj Kur’an trebamo ili uzeti iz njihovih ruku ili muslimane trebamo udaljiti od Kur'ana."

"Dokazat ću svijetu da je Kur’an duhovno sunce koje se ne gasi i koje se ne može ugasiti"

Ova vijest je na njegovu dušu snažno utjecala. Kazavši: "Dokazat ću svijetu da je Kur’an duhovno sunce koje se ne gasi i koje se ne može ugasiti", donio je odluku te je svoj cijeli život posvetio odbrani Kur’ana i napisao je razna djela povodom toga.

A rješenje o kojem je razmišljao Bediuzzaman protiv ideje Evrope da uništi Osmansko carstvo odnosno islam, jeste bilo formirati jedan jak pokret u obrazovanju koji će, shodno potrebama vremena, muslimane intelektualno i naučno dovesti na višu poziciju u odnosu na Zapad. Polazeći od ove ideje, pripremio je jedan projekat kako bi se u Istočnoj Anadoliji izgradio Islamski univerzitet kojeg je on sâm nazvao "Medresetu'z-Zehra". U principu, planirao je da na tom Univerzitetu kroz edukaciju o vjerskim i prirodnim naukama u isto vrijeme, odgoji islamske učenjake i naučnike koji će biti pogodni potrebama vremena i koji će biti osvijetljeni i srčano i intelektualno. Kako bi realizovao ovu 

misao, krajem 1907. godine odlazi u Istanbul. Prijava koju je izvršio u palati uzima se u razmatranje. Motivi koji su proizilazili iz političkih problema toga vremena, doveli su do toga da nije dobio pravu podršku koja je bila potrebna.

"Ovdje se svaka briga rješava, na svako pitanje odgovara, ali se ne postavlja pitanje”

Na vratima sobe u hanu “Fatih Šekerdžija” u kojem se bio smjestio, okačio je natpis na kojem je pisalo: "Ovdje se svaka briga rješava, na svako pitanje odgovara, ali se ne postavlja pitanje."

U Istanbulu je odgovarao na pitanja naroda i učenjaka koji su dolazili u grupama. Davanjem odgovora na sva postavljena pitanja, uvjerljivim i utjecajnim govorom te svojim stavom i ponašanjem u mladosti, oduševio je učenjake i narod.

Cilj učitelja Bediuzzamana u njegovom pozivanju učenjaka da mu postavljaju pitanja jeste da obrate pažnju na radove na istoku kao i poziv ljudi iz medrese u Istanbulu na metod diskusije koji je veoma koristan u obrazovanju. Nakon proglašenja Druge ustavnosti, iste te godine, započeo je jednu vrlo ozbiljnu borbu kako bi sistem ustavnosti postao povod služenja islamu. Pisao je članke za novine, susretao se sa političkim ličnostima i napominjao ih te je za tri godine koje je proveo u Istanbulu bio aktivan u služenju, tako što je držao govore na mitinzima i sastancima.

Utvrdio duhovne bolesti islamskog svijeta

Godine 1911. napušta Istanbul i vraća se u rodni kraj. Obišao je nomadska plemena na istoku te se trudio da ih kroz društvene, civilne i naučne predmete uputi na Pravi put. Govorio je o koristima Ustavnosti u granicama dozvoljenog. Kasnije je ove razgovore koje je obavljao sa nomadskim plemenima objavio kao knjigu pod nazivom Münazarat (Rasprave).

Iste te godine iz Vana prelazi u Šam. Insistiranjem učenjaka Šama, u Džamiul-Emevi je održao hutbu jednom veli-