“Jedan od zadataka Poslanica Svjetlosti jeste očuvanje kur´anskih slova”

dič Resuli-Ekrem a. s. nas je obavijestio: ‘Svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi u vatru'. Kakvu li to imaju korist, kakve li to fetve daju protiv ove konačne odluke nesretnici koji su dostojni izrazu loših učenjaka (ulema-us sû') pa se na bespotreban i štetan način suprotstavljaju jasnim stavovima o islamskim simbolima i smatraju da se mogu mijenjati?” [1]

1.    MUSHAF SA PODUDARANJIMA I ČUVANJE KUR´ANSKOG PISMA

“Jedan od zadataka Poslanica Svjetlosti jeste očuvanje kur´anskih slova”

Hazreti Said Nursi je cijeli svoj život posvetio služenju Kur´anu. Objavljivanjem Poslanica, koje je napisao s ciljem objašnjavanja i dokazivanja kur´anskih istina, svoje najveće služenje je posvetio tumačenju Kur´ana.

U periodu kada se približava “apsolutna dominacija Kur´ana”, on je svojim objašnjenjima, ne samo služio kur´anskim istinama već, jednom riječju, svim aspektima – učenju, pisanju, tefsiru, harfovima. Kazavši da je "Zadatak Poslanica Svjetlosti djecu podučavati Kur’anu"[2], pisanjem tefsira Išaratu'l-idžaz, pomogao je tumačenju, učenju i prepisivanju Kur'ana tako što je dao da se napiše Mushaf sa podudaranjima.

Kazavši da je "Jedan od zadataka Poslanica Svjetlosti da očuva kur'anska slova"[3], brinuo je se i tome da se kur'anska slova, kao što je bio slučaj ranije, koriste u pisanom jeziku.

A sada najprije ispitajmo služenje koje je učinio “nezastarljivom pismu” koje se u naše vrijeme često naziva i osman-

[1] Mektubat, 29. Mektub, 1. Risale, 7. Nükte, s.

[2] Emirdağ Lahikası-1, s. 174

[3] Kastamonu Lahikası, s. 67

skim alfabetom. Nakon što se kur'ansko pismo napustilo 1928. godine i prešlo na latinsku abecedu, hazreti Bediuzzaman nije padao u beznađe u koje su mnogi upadali, već se svom snagom posvetio čuvanju kur'anskih slova.

Kur'anska slova su već hiljadu godina bila alfabet turskoga naroda i najvažnije sredstvo koje je ovaj muslimanski narod direktno povezivao sa Kur’anom. Povrh svega, sva djela hiljadugodišnje turske islamske povijesti su napisana u knjigama ovim harfovima.

Buduće generacije su se našle licem u lice i sa kidanjem veze sa Kur'anom, ali i sa opasnošću da budu upotpunosti lišene od ovog bogatog kulturnog naslijeđa. Učitelj Bediuzzaman, koji je uočio ovu veliku strašnu opasnost, je se svom snagom trudio da očuva kur'ansko pismo. Tokom cijelog svog života, svoje poslanice i pisma nije prestajao pisati i diktirati kur'anskim slovima. Pune 32 godine, od 1928. godine pa do preseljenja, poslanice i pisma je stalno pisao i dao da se pišu kur'anskim pismom. Ova odlučnost hazreti Učitelja u knjizi Historijat života u zbirci Poslanice Svjetlosti je opisana na sljedeći način: "Bilo je potrebno da se Poslanice Svjetlosti, koje su također bile zadužene i za očuvanje kur'anskog pisma, obavezno objavljuje kur'anskim pismom."[1]

Očuvanje kur'anskog pisma od novotarija

Učitelj koji je kazao da protiv zamjene kur'anskih slova "vodi duhovnu borbu"[2], pažnju učenika Poslanica Svjetlosti je privlačio na značaj ovog zadatka tako što bi govorio: "Jedan od zadataka Poslanica Svjetlosti u borbi protiv novotarija (novih slova) jeste očuvati kur'ansko pismo i slova".[3] Kao što je slučaj i sa ostalim muslimanskim narodima, Učitelj je želio da se ova slova koriste i na turskom jeziku,

[1] Tarihçe-i hayat, s. 162

[2] Kastamonu Lahikası, s. 67

[3] Kastamonu Lahikası, s. 77