KAKO SU NAPISANE POSLANICE SVJETLOSTI?

“Poznato je da su Poslanice Svjetlosti duhovnom mudžizom Kur'ana čija je mudžiza očigledna, pokazala i protumačila da unutar medrese vodi kraći put ka svjetlostima istine i da se u vjerskim naukama nalazi još bolji i još čistiji izvor vode života, kao i to da se put evlijaluka, koji je plemenitiji i bolji i snažniji i od djela i ibadeta i tarikata, nalazi u znanju, imanskim istinama i nauci kelama.”[1]

KAKO SU NAPISANE POSLANICE SVJETLOSTI?

Kada bi pisao novu poslanicu, Učitelj hazreti Bediuzzaman bi nadahnućima koja bi dolazila u srce govorio napamet, brzo, ne gledavši niti u jednu knjigu, a pisari koji bi se nalazili kraj njega, zapisivali prve bilješke veoma brzo. Dnevno bi pisao sat-dva i za to vrijeme bi znao napisati po deset- dvanaest sjajnih djela. Kasnije bi se ove prve bilješke prepisivale na čisto.

Bilo da je u pitanju primjerak bilješke, bilo da su u pitanju primjerci koji su prepisivani na čisto, vršile bi se ispravke tako što bi bile detaljno pregledavane lično od strane Učitelja. Hazreti Učitelj, koji je rekao da je "jedan od važni-

[1] Kastamonu Lahikası, s. 229

jih zadataka Poslanica Svjetlosti čuvanje kur'anskih slova",[1] sve ove poslove pisanja je bez sumnje obavljao i dao da se obavljaju kur'anskim slovima. Pisanje Poslanica od stotinu trideset dijelova trajalo je tačno 23 godine, započeto je 1926. godine, a završeno 1949. godine. Tokom pisanja pokraj hazreti Učitelja se osim Kur’ana nije nalazila niti jedna druga knjiga. Pisao bi jedino nadahnućem koje bi mu u srce dolazilo iz kur'anskih ajeta.

Također i sâm bi više puta, kada bi uzimao u ruke i čitao nakon diktiranja, iskazivao oduševljenje i poštovanje sličnim rečenicama kao što su "Mašallah, barekallah, kako je samo lijepo ispalo". Kako je pisao Poslanice koje su dolazile putem nadahnuća, Učitelj objašnjava na sljedeći način:

"Poslanice Svjetlosti imaju takve dijelove; postoje poslanice koje su napisane za šest sati, neke za dva sata, neke za jedan sat, a neke za deset minuta. Garantujem sa zakletvom, pod uvjetom da se u ovo ubraja i snaga pamćenja starog Saida, posao koji on obavlja za deset minuta ja, po mom mišljenju, ne mogu obaviti ni za deset sati. Poslanicu napisanu za jedan sat, ja ne mogu svojim intelektom i svojom nadarenošću napisati za dva dana, i poslanicu pod nazivom Trideseta Riječ koja je napisana za šest sati, niti ja niti najpažljiviji religiozni filozofi mogu napisati to istraživanje.”[2]

A pisari koji su se nalazili kraj njega, na sljedeći način su ukazali na Učiteljevo stanje tokom pisanja:

"Da, Učitelj bi govorio, a mi bismo pisali prve bilješke. Pored njega nije bilo nikakvih knjiga; niti je pribjegavao tome. Govorio bi iznenada, a mi bismo pisali veoma brzo. Za dva-tri sata bismo pisali trideset-četrdeset pa i više stranica... Njegov stalni sluga Abdullah Čavuš; njegov sluga i pisar prvih bilješki (Siddik) Sulejman Sâmi; njegov pisar prvih bilješki i brat na ahiretu hafiz Halid; pisar prvih bilješki i njihov prepisivač na čisto Hafiz Tevfik iz Šama." [3]

[1] Emirdağ Lahikası-1 s. 178

[2] Kastamonu Lahikası, s. 162

[3] 19. Mektub, Mucizat-ı Ahmediye

KAKO SU SE ŠIRILE POSLANICE?

Kako bi umnožavao svoje Poslanice, hazreti Bediuzzaman je slijedio poseban put i tražio je da svaki učenik Svjetlosti umnoži poslanice tako što će svako od njih ponaosob pisati. Ispunjavajući ove želje Učitelja, učenici Svjetlosti su se toliko marljivo posvetili aktivnostima pisanja da su im se ljudi čudili govoreći: "U skladištima nije ostalo papira. Učenici Poslanica Svjetlosti su potrošili sav papir".^[1] Svaki od učenika Svjetlosti, koji je shvatio značaj ovog važnog zadatka, je poput kakve štamparije ručno pisao i umnožavao Svjetlosti imana, a zatim ih širio u svom okruženju.

U periodu kada je bila zabranjena svaka vrsta publikacije o imanu i Kur'anu, a kada su knjige i riječi koje šire nevjerstvo i zabludu zahvatile okruženje, učenici Svjetlosti su bili promišljanja da vode borbu duhovnim znanjem protiv nevjerstva. Ovakvom sviješću, izdavanjem šezdeset hiljada primjeraka Poslanica po cijeloj Anadoliji za dvadeset godina, spriječili su da nevjerstvo vlada u zemlji te su svojim "perima koja su doslovno poput najboljih sablji" pobjedili nevjerstvo. Ova duhovna borba koju su učenici Svjetlosti vodili svojim perima, hazreti Učitelj je u mnogim svojim pismima hvalio izjavama kao što su:

"Svojim blagoslovljenim perima obavljaju sveta služenja koja su obavljale sablje velikih islamskih mudžahida/junaka iz starih vremena. Svakako da će oni kao i sljedbenici Svjetlosti, u budućnosti biti mnogo hvaljeni".[2]

Otkako su se Poslanice Svjetlosti počele pisati, hrabri učenici Svjetlosti su svoja pera uposlili poput kakve štamparije te su umnožavali sva djela. Mnogi "Junaci Svjetlosti" poput: šehida hafiz Ali Efendije, Kučuk Alija koji je imao veliku dušu, Mustafe iz Kuleonua, Ahmed Husrev efendije i Tahiri efendije, su napisali i izdavali na hiljade primjeraka. Razvoj

[1] Kastamonu Lahikası, s. 142

[2] Emirdağ Lahikası 1, s. 149