KARAKTERISTIKE ZBIRKE “POSLANICE SVJETLOSTI”

kabur koji se nalazi u džamiji Halilur-rahman. Patnje Učitelja koji je cijeli svoj život proveo u patnji na putu služenja Kur’anu, se nisu okončale njegovim preseljenjem. Oni koji su proizveli nemire 27. maja, nisu ga ostavili na miru ni u njegovom kaburu. U julu 1960. godine srušen mu je kabur i voljeno tijelo hazreti Učitelja je uzeto uz prismotru njegovog brata Abdulmedžit-efendije, a zatim je dovedeno u Ispartu i ukopano na jednom nepoznatom mjestu.

Čudno je to kako je ovaj islamski učenjak koji je jedan mubarek evlija, u knjizi Bljesci (Lemaat) u pjesmi Eddai koju je napisao prije četrdeset godina, kazavši: "Srušen mi je mezar tako da su u njega stavljeni sedamdeset devet mrtvih Saida”, nagovijestio da će mu kabur biti srušen i to da će se to desiti 1379. godine po hidžri, a 1960. godine po miladu. Zapravo, taj njihov zulum bio je razlog da se od strane Božije odredbe ostvari jedna oporuka Učitelja Bediuzzamana, jer je u jednom pismu kojeg je napisao svojim učenicima, ostavio sljedeću oporuku: "Kako se ne bi uništila velika iskrenost iz Poslanica Svjetlosti i tajnom te iskrenosti, oporučujem da se ne obznani moj kabur. Bilo ko da je u pitanju, fatihe koje se budu učile i na Istoku i na Zapadu, ići će toj duši." [1]

KARAKTERISTIKE ZBIRKE “POSLANICE SVJETLOSTI”

1. Poslanice Svjetlosti su duhovni tefsir Kur’ana

Položaj Poslanica Svjetlosti u tumačenju Kur’ana Učitelj Bediuzzaman objašnjava na sljedeći način: "Postoje dvije vrste tefsira: prvu vrstu predstavljaju poznati tefsiri koji iznose, objašnjavaju i dokazuju izraze u Kur’anu kao i značenja riječi i rečenica. A druga vrsta tefsira iznose, dokazuju i objašnjavaju imanske istine Kur’ana uz pomoć jakih argumenata

[1] Emirdağ Lahikası, s. 204

(dokaza). Ova vrsta je veoma značajna. Općepoznati tefsiri ovu vrstu ponekad sadrže u jednom skraćenom (sažetom) obliku. Međutim, Poslanice Svjetlosti su duhovni tefsir koji se direktno temeljio na ovoj drugoj vrsti tefsira i koji na jedan jedinstven način ušutkuje uporne i tvrdoglave filozofe."[1]

2. Poslanice Svjetlosti su napisane nadahnućima koje su dobijene iz Kur'ana

Hazreti Said Nursi je u svojim djelima više puta značajno naglasio da su poslanice napisane nadahnućima koje su proizašle iz Kur’ana. Bilo da je u pitanju svjedočenje učenika koji su tokom pisanja bili pored njega, bilo da su u pitanju ove jake i neuporedljive istine, njegovo poprilično brzo pisanje kao i pisanje iz prvog puta, bez da se kraj njega nalazila neka knjiga osim Kur’ana ili bilo da je u pitanju izvanredan visok nivo obrazovanosti koji se može uočiti u poslanicama, ima karakteristiku da dokaže misiju hazreti Učitelja.

Jedna od Učiteljevih izjava je sljedeća:

[1] Şualar, 14. Şua, s. 516 

"Dijelovi Poslanica Svjetlosti nisu preuzimane iz drugih knjiga, nauka i naučnih oblasti. Osim Kur’ana nema drugog izvora, osim Kur’ana nema drugog Učitelja i osim Kur’ana nije se obraćala nikom drugom. Tokom pisanja, nijedna se knjiga nije nalazila pored pisca. Direktno je bio nadahnut duhovnim zadovoljstvom koje je dobijao iz Kur'ana.”[1]

3. Poslanice Svjetlosti i Bediuzzaman su mudžeddidi

Mudžeddid znači obnovitelj. Poslanik, s.a.v.s., je sljedećim hadisi-šerifom najavio da će Allah dž. š. svakog stoljeća slati učenjaka mudžeddida koji će obnavljati vjeru:

“Zaista će Allah dž. š. na početku svakog stoljeća poslati ovom ummetu nekoga ko će im obnoviti njihovu vjeru.”[2] Ovaj hadis je prenesen vjerodostojnim lancem prenosilaca od strane Ebu Davuda, Bejhekija, Hakima, Taberanija, Ibn Adijja i Hatib Bagdadija. Hadiski stručnjaci su se složili o vjerodostojnosti ovog hadisa. Iz izraza "ummet" u hadisu razumije se da će aktivnosti koje će obavljati mudžeddid biti aktivnosti koje su usmjerene prema cijelom ummetu, ili pak, prema većini. Aktivnost koju obavlja mudžeddid naziva se tedždid, tj.  obnavljanje. Svrha ovog obnavljanja nije ubacivanje novih stvari u vjeru, već iz Kur'ana i sunneta ponuditi lijek za vjerske probleme koje donosi vrijeme te ponovo doprinijeti oživljavanju među muslimanima. S ove tačke gledišta, kao što je Učitelj hazreti Bediuzzaman lično obnovitelj vjere, također se i sve njegove poslanice koje je napisao smatraju obnoviteljima vjere. Međutim, kazavši da ovo vrijeme nije vrijeme pojedinca već džemata, on smatra da se duhovna ličnost Poslanica Svjetlosti i “učenika svjetlosti” treba prikazati obnoviteljima vjere. Na sljedeći način ukazuje na to:

[1] Sikke-i Tasdik-i Gaybî, 1. Şua, s. 94

[2] Ebu Dâvud, Kitabu’l-Melâhim, 4291

“Prenošenju hadisa, ako je o obnovi vjere veći značaj, povezano je sa obnovom imanskih istina... Neka je beskrajna zahvala Allahu Koji je istinama Poslanica Svjetlosti i duhovnoj ličnosti učenika dao zadatak obnove vjere u ovom stoljeću s ciljem očuvanja istinskog vjerovanja. Četrdeset hiljada osoba svjedoči da se već dvadeset godina u toj svetoj dužnosti, sa uspješnim i osvajačkim umnožavanjem, istinski suprotstavljaju strašnom i moćnom napadu nevjerstva i zablude i da je sačuvano vjerovanje kod stotine hiljada sljedbenika vjerovanja.”[1]

4. Poslanice Svjetlosti su jedna novina u nauci kelama

Naučna oblast koja se zadržava na imanu i koja racionalnim dokazima potkrepljuje pitanja o imanu naziva se kelam. Također, i glavnu osnovu zbirke Poslanice Svjetlosti sačinjava dokazivanje i objašnjavanje imanskih istina.

Sa snagom da ne ostavlja nikakve sumnje u glavi i da ušuti i najtvrdoglavije ateiste, Poslanice Svjetlosti dokazuju mnoge osnove vjerovanja kao što su Allahovo dž. š. postojanje i jedinstvo, da će život na ahiretu sigurno doći, da je Kur´an Allahov dž. š. govor i da je istina to da je hazreti Muhammed, s.a.v.s., Allahov poslanik. S ove tačke gledišta, Poslanice Svjetlosti su čas o imanu, akaidu i kelamu. Zbog toga što su pobijedile nevjerstvo tako što su se pojavile sa najnovijim objašnjenjima i dokazima kao i novim metodama u oblasti kelama, Poslanice Svjetlosti su “novina u nauci kelama”.

Nauka o kelamu se do sada zadržavala na racionalnim dokazima vjerovanja, dok su Poslanice Svjetlosti išle kur'anskom stazom koja zasićuje i zadovoljava razum i srce, pa čak i ostale duhovne ljepote. O tome da su Poslanice Svjetlosti obnova i novina u nauci kelama, Učitelj je u

[1] Kastamonu Lahikası, s. 190

jednom odgovoru na pismo svog učenika ukazao na sljedeći način: "Od mene si u svom pismu tražio časove iz kelama. Zapravo vi dobijate te časove. Sve riječi koje ste napisali su časovi iz svijetle i prave nauke kelama. Pojedini tragaoci za istinom, poput Imama Rabbanija su kazali: ‘U ahiri-zemanu će jedna osoba tako izložiti nauku kelama, da će iznad svih tarikata i evlija, biti povod umnožavanju tih svjetlosti.’ ”[1]

5. Poslanice Svjetlosti su upotpunosti osporile bezbožničke filozofije

Već nekoliko stoljeća tokovi nevjerstva i zablude te naturalistički, materijalistički i bezbožnički filozofski tokovi, ojačavši na sistematski i kolektivni način, započeli su napad protiv vjerovanja. Kao rezultat toga, počelo se otvoreno negirati Uzvišenog Allaha kao i odbacivati vjerovanje o životu na ahiretu. Klevete i sumnje o islamu, Kur'anu i hazreti Muhammedu, s.a.v.s., koje su se više od hiljadu godina gomilale na Zapadu, za kratko vrijeme su se raširile po okolini.

Upravo zbog ovog opasnog stanja, Učitelj Bediuzzaman je nadahnućem kojeg je dobijao iz Kur'ana, radio na dokazivanju imanskih istina i ulagao veliki napor kako bi osporio nevjerničke i zabludjele ideje koje su bile protivne vjerovanju. Allahovom dž. š. milošću, a zatim njegovom borbom, to je rezultiralo velikom pobjedom vjerovanja nad nevjerstvom. Mnoge poslanice kao što su: Poslanica o prirodi, Poslanica Ajetu’l-kubra, Poslanica o oživljavanju i Prozori, su jasni primjeri pobjede koja je dobijena protiv nevjerstva. Ovu duhovnu i naučnu pobjedu Poslanica Svjetlosti Svjetlosti protiv nevjerstva, Učitelj je saopćio na sljedeći način: "Odluka koja je donesena od strane Poslanica Svjetlosti 

[1] Barla Lahikası, s. 283

o odricanju i isključenju iz islamskog svijeta mreže smutnji koja se sastoji od slučajnosti, širka i prirode, je izvršena."[1]

6. Poslanice Svjetlosti su pravi put koji čovjeka vodi ka Allahu dž. š.

Spas ljudi od nemara i njihova svjesnost da su svakog trena pred Allahom dž. š., kao i odgoj nefsa i postizanje zrelosti, može se ostvariti sa dvije staze. Prva staza je uključiti se na put tarikata, a druga staza je stizanje do istine direktnim uzimanjem znanja i dobijanjem duhovnog zadovoljstva iz Kur'ana i sunneta. S ovog aspekta, Poslanica Svjetlosti je pravi put koji stazom znanja čovjeka vodi do Uzvišenog Allaha. Na jednom mjestu hazreti Učitelj ovu osobinu poslanica opisuje na sljedeći način:

[1] Mesnevî-i Nuriye, Zerre Risalesi, s. 181 

“Poznato je da su Poslanice Svjetlosti duhovnom mudžizom Kur'ana čija je mudžiza očigledna, pokazala i protumačila da unutar medrese vodi kraći put ka svjetlostima istine i da se u vjerskim naukama nalazi još bolji i još čistiji izvor vode života, kao i to da se put evlijaluka, koji je plemenitiji i bolji i snažniji i od djela i ibadeta i tarikata, nalazi u znanju, imanskim istinama i nauci kelama.”[1]

KAKO SU NAPISANE POSLANICE SVJETLOSTI?

Kada bi pisao novu poslanicu, Učitelj hazreti Bediuzzaman bi nadahnućima koja bi dolazila u srce govorio napamet, brzo, ne gledavši niti u jednu knjigu, a pisari koji bi se nalazili kraj njega, zapisivali prve bilješke veoma brzo. Dnevno bi pisao sat-dva i za to vrijeme bi znao napisati po deset- dvanaest sjajnih djela. Kasnije bi se ove prve bilješke prepisivale na čisto.

Bilo da je u pitanju primjerak bilješke, bilo da su u pitanju primjerci koji su prepisivani na čisto, vršile bi se ispravke tako što bi bile detaljno pregledavane lično od strane Učitelja. Hazreti Učitelj, koji je rekao da je "jedan od važni-

[1] Kastamonu Lahikası, s. 229