Mufessir Mehmed Vehbî Efendi

69. Page

Istina je da je u nauci kelama izvršio pokret obnove. Sve ruknove vjerovanja iznio je sa potpunom razgovijetnošću...

Knjige koje smo napisali su pisane sa proučavanjem i istraživanjem ovdje ili ondje. Međutim, njemu su dolazile u srce. Kod nas toga nema. [1]

 

Hasan Basri Čantaj Hodža Efendi

Bio je naučnik i mislilac koji je rođen 1887. godine u Balikesiru. Napisao je prijevod značenja Kur’ana od tri toma. Skupu Oslobodilačkog rata pridružio se kao narodni poslanik Balikesira. O Bediuzzamanu je kazao sljedeće:

“Dok bismo mi spavali u svojim udobnim posteljama, on bi na Allahovom putu, stazom Resulullaha, uprkos svim mučenjima i hapšenjima, branio islam. Nažalost, ni jedan od nas nije uspio postati kao on.” [2]

Mufessir Mehmed Vehbî Efendi

Učenjak koji je rođen 1861. godine u Konji u srezu Hadim i koji je napisao tefsir “Hulasatu’l-Bejana”. Jedan od učenika Svjetlosti koji je čuo da je Mehmed Vehbi Efendi iz neznanja govorio protiv Učitelja, zaputio se iz Isparte i kao poklon odnio mu je dvije Poslanice o iskrenosti. Vehbi Efendi, koji je krajnje ostao pod utjecajem ovih poslanica nakon njihovog čitanja, je

[1] Ulemanin gözüyle Bediüzzaman s. 354

[2] Son Şahitler, c. 4, s. 224



70. Page

kazao sljedeće i zamolio: “Ah, gospodine, ah! Bediuzzaman je predosjetio da ću otići bez imana pa mi tebe poslao u pomoć. Da Allah dž. š. bude zadovoljan i sa tobom i sa njim. Otiđi i umjesto mene poljubi mu i ruke i noge. Neka mi oprosti i neka me primi među svoje učenike”[1]

 

Mehmet Efendi iz Gonena

Mehmet Efendi koji je rođen 1901. godine u Gonenu u Balikesiru, služio je Kur´anu dugo godina kao kurra hafiz. Bio je imam u džamiji Sultan Ahmet i sa utjecajnim propovijedima ljudima je pokazivao pravi put. Onima koji ga pitaju za Učitelja, Mehmed Efendi odgovara ovako: “Učitelj je upotpunosti bio poseban čovjek. Upotpunosti sjajan, od vrata do mihraba (minel-bab ilel-mihrab).

Mehmed Efendi koji je 1944. godine zajedno sa Bediuzzamanom boravio u zatvoru u Denizliju, Bediuzzamana brani na sljedeći način sa svoje klupe: “Uvaženi sudijo! Saida Nursija znam kao jednog velikog islamskog učenjaka, volim ga i poštujem. Njegove Poslanice sam uzeo kako bi ih pročitao i kako bih se njima okoristio i zaista sam se njima okoristio. Još otprije sam znao za njegovo ime, sliku i njegova djela. Veoma sam sretan što ga sada ovdje vidim.” [2]


[1] Son Şahitler, c. 5, s. 315

[2] Ulemanin gözüyle Bediüzzaman s. 203