Mushaf sa podudaranjima piše Ahmed Husrev Efendi

dokaz koji se obraća očima, kako je Kur´an Allahova dž. š. riječ. Podudaranje znači biti u jednom lijepom skladu. Njima se označavaju podudaranja koja nemaju mogućnosti prepuštanja slučajnosti i iza kojih se osjeća prisustvo Božije namjere i volje.

A podudaranja u Kur’anu, osim veoma malog broja riječi “Allah” koji se u Kur’anu nalazi ukupno 2 806 puta, je pojavljivanje jednog ispod drugog, jednog naspram drugog ili naslanjanje jedan na drugog. Na većini stranica u Kur´anu, na njih 604, riječ “Allah” se nalazi u velikom broju i to po tri, pet, osam, deset, pa čak i šesnaest puta. Pored ovoga, podudaraju se tačno 846 puta riječ “Rab” i šezdeset devet puta riječ “Kur´an”. Također se često podudaraju i slične riječi koje se nalaze na svakoj stranici i koje potiču iz istog korijena. U suštini, Učitelj, koji je u Mushafu hafiza Osmana, koji je postao poznat po čudu, kao što je  činjenica da “svaka stranica završava ajetom”, primijetio da postoje i ovako čudesna podudaranja, na sljedeći način izražava svoju želju da ova podudaranja postanu vidljiva: “Mogu se prikazati tražena podudaranja bez lažnog prikazivanja, ali i da se ne izmijene stranice i redovi.” “Želim da se Mushaf napiše sa tri vrste mastila, riječ “Allah” sa crvenom, ostala podudaranja sa mastilom druge boje, a ajete crnom bojom.”[1]

Mushaf sa podudaranjima piše Ahmed Husrev Efendi

Hazreti Bediuzzaman  je od svojih deset učenika, i to od: Husrev efendije, hafiza Alija, hodže Sabrija, Hakki Beja, hafiza Zuhdua, hafiza Halida, muallima Galipa i Šamli hâfiza Tevfîka, tražio da napišu po tri dijela na način da se prikažu podudaranja u Kur´anu. Svi oni su sa velikom radošću započeli pisanje svojih dijelova. S aspekta rukopisa nesih koji je posebno namijenjen za pisanje Kur´ana,

[1]Osmanlica Rumuzat-i Semaniye, s. 7

Husrev Efendi je bio posljednji od njih. Među ovim učenicima koji su preuzeli zadatak, jedino je Ahmed Husrev Efendi postigao neviđen uspjeh za kratko vrijeme. On je imao sreće da napiše Mushaf sa podudaranjima. Zadovoljstvo koje je osjećao zbog toga, hazreti Bediuzzaman je opisao na sljedeći način:

“Jednu vrstu čudesnog blijeska iz Kur´ana koji je vidljiv okom, označio sam u pet-šest Mushafa i svojoj sam prekrasnoj braći podijelio kur’anska pisma. Uprkos tome što ih nije dostigao u kur´anskom pismu, Husrev je neočekivano nadmašio sve te pisare i učitelje arapskoga pisma. A, u arapskom pismu je najistaknitiju braću pretekao i za deset puta. Svi su kazavši potvrdili: ‘Da, nadmašio nas je, ne možemo ga stići.’ [1] “Davanjem naredbe ˈpišiˈ Husrevu, hrabrom pisaru Poslanica Svjetlosti, i pisanje Mushafa čije je pisanje poput pisanja Mushafa iz Levhi mahfuza, iako od Perioda sreće pa na ovamo nikome nije bilo suđeno da na ovako fantastičan i čudnovat način napiše…”[2]

A, u jednom drugom svom pismu, Učitelj je na sljedeći način saopćio radosnu vijest i velike sevape koje će zaraditi Husrev Efendi sa ovim Mushafom: “O, Husreve!... Razmišljaj o sevapima i pohvalama i čestitkama koje su ti stekli dva čudnovata Kur’an-i azîmuššana koje si ispisao u ovom kraju, a naročito u ramazani-šerifu, o dovama milosti islamskoga ummeta koje će se spuštati na tvoju dušu, inšallah, sa skorim započinjanjem štampanja i zahvali se Uzvišenom Allahu.”[3]

Svrha pisanja Mushafa sa podudaranjima

Najveća svrha pisanja Mushafa sa podudaranjima od Bediuzzamana koji je još prije u svojim Poslanicama objavio

[1] Kastamonu Lâhikasi, s. 109

[2] Şualar, 11. Şua, s. 276

[3] Kastamonu Lâhikasi, s. 200