Novi Said

aktivnost protiv okupacije jeste bila izdati knjigu pod nazivom "Hutuvati sitte". Ovom knjigom je uništio propagandu Engleza koji su radili na tome da narod prihvati okupaciju. Nakon toga, Englezi su obećali nagradu onome koji ga dovede mrtvog ili živog.

Novi Said

Prvu polovinu svog života Učitelj Bediuzzaman opisuje kao "Stari Said", a ostatak života, nakon 1921. godine kao “Novi Said”. Tri godine nakon što se spasio od zarobljeništva i došao u Istanbul, nakon dubokih duhovnih borbi u koje je ušao sa svojim nefsom, izašao je kao Novi Said. Napustivši upotpunosti politiku i miješanje u dunjaluk u ovom periodu, u cjelosti se usmjerio na ahiret i razmišljanje o kur'anskim ajetima. Ovaj period je trajao sve do njegove smrti. Tu promjenu opisuje na sljedeći način: "Nakon što sam se izbavio iz ruskog zarobljeništva u Prvom svjetskom ratu, pomaganje vjere u Darul-hikmetu me je dvije-tri godine zadržao u Istanbulu. Nakon toga, uputom Mudrog Kur’ana i sebebom Gavsi A'zama (Abdulkadira Gejlanija) i dolaskom starosti, pojavila se dosada zbog gradskog života u Istanbulu i mržnja zbog raskošnog života u društvu."[1] "Sebebom i upućivanjem hazreti Šejha, Stari Said je postao Novi Said."[2]

Vijeće Oslobodilačkog rata u Ankari

Učitelj Bediuzzaman je narodnooslobodilačku borbu u Anadoliji koja je počela nakon okupacije, podržao saopćenjem koje je bio napisao. A vlasti u Ankari, pohvalivši njegove prijašnje borbe protiv Engleza u Istanbulu, više puta su ga pozivali u Ankaru. Na kraju je Učitelj nakon ovih

[1] Lem’alar, 26. Lem’a, 13. Reca, s. 247

[2] Sikke-i Tasdik-i Gaybî 8. Lem’a, s. 143