Otkriće podudaranja u Mushafu od učitelja Bediuzzamana

ČASNI MUSHAF SA PODUDARANJIMA

Otkriće podudaranja u Mushafu od učitelja Bediuzzamana

Sa poslanicama koje je napisao, hazreti Bediuzzaman je jakim argumentima dokazivao imanske istine i odbijao jake napade koji su bili usmjereni na Kur’an. Kao što se i zavjetovao u mladosti, kako bi “Svijetu dokazao da je Kur’an jedno duhovno sunce koje se ne gasi i koje se ne može ugasiti”, okreće se Kur’anu koji je istinski učitelj i u svom okruženju širi svjetlosti koje je dobijao od njega.

Dok je nastavljao sa ovim uzbudljivim aktivnostima, godine 1932. koja je predstavljala petu godinu njegovog dolaska u Barlu, ukazano mu je na jedno čudo Kur’ana koje je stoljećima bilo skriveno. Dok je čitao svoj Mushaf koji je bio napisan rukopisom hafiza Osmana, primijetio je da se riječi Allah podudaraju jedno sa drugim i to na način da su bile jedne ispod druge u obliku redova koji su bili veoma lijepi. Pažljivo je pregledao ovaj Mushaf od početka do kraja. Uočio je da se ova podudaranja nalaze u većem broju, skoro na svakoj stranici Kur´ana koji ima šest stotina i četiri stranice.

Osim toga, pored riječi “Allah”, također su se na svakoj stranici podudarale i neke druge riječi. Čim su se ova pravilna podudaranja ukazala u kur’anskom pismu, shvatio je da ovo definitivno nije nikakva slučajnost, naprotiv, da je jasni 

dokaz koji se obraća očima, kako je Kur´an Allahova dž. š. riječ. Podudaranje znači biti u jednom lijepom skladu. Njima se označavaju podudaranja koja nemaju mogućnosti prepuštanja slučajnosti i iza kojih se osjeća prisustvo Božije namjere i volje.

A podudaranja u Kur’anu, osim veoma malog broja riječi “Allah” koji se u Kur’anu nalazi ukupno 2 806 puta, je pojavljivanje jednog ispod drugog, jednog naspram drugog ili naslanjanje jedan na drugog. Na većini stranica u Kur´anu, na njih 604, riječ “Allah” se nalazi u velikom broju i to po tri, pet, osam, deset, pa čak i šesnaest puta. Pored ovoga, podudaraju se tačno 846 puta riječ “Rab” i šezdeset devet puta riječ “Kur´an”. Također se često podudaraju i slične riječi koje se nalaze na svakoj stranici i koje potiču iz istog korijena. U suštini, Učitelj, koji je u Mushafu hafiza Osmana, koji je postao poznat po čudu, kao što je  činjenica da “svaka stranica završava ajetom”, primijetio da postoje i ovako čudesna podudaranja, na sljedeći način izražava svoju želju da ova podudaranja postanu vidljiva: “Mogu se prikazati tražena podudaranja bez lažnog prikazivanja, ali i da se ne izmijene stranice i redovi.” “Želim da se Mushaf napiše sa tri vrste mastila, riječ “Allah” sa crvenom, ostala podudaranja sa mastilom druge boje, a ajete crnom bojom.”[1]

Mushaf sa podudaranjima piše Ahmed Husrev Efendi

Hazreti Bediuzzaman  je od svojih deset učenika, i to od: Husrev efendije, hafiza Alija, hodže Sabrija, Hakki Beja, hafiza Zuhdua, hafiza Halida, muallima Galipa i Šamli hâfiza Tevfîka, tražio da napišu po tri dijela na način da se prikažu podudaranja u Kur´anu. Svi oni su sa velikom radošću započeli pisanje svojih dijelova. S aspekta rukopisa nesih koji je posebno namijenjen za pisanje Kur´ana,

[1]Osmanlica Rumuzat-i Semaniye, s. 7