kur'anskih i imanskih istina, a koje je nazvao “Poslanice Svjetlosti”.
Pisanje “Poslanica Svjetlosti”
Učitelj Bediuzzaman je u Isparti, u kojoj je ostao devet
19. Page
godina, napisao veliki dio “Poslanica Svjetlosti” – Riječi, Pisma, Odsjaji. Koristio je jednu drugačiju metodu kako bi ih raširio po Anadoliji. Od onih koji su htjeli da mu budu učenici tražio je da ručno prepisuju i umnožavaju poslanice koje je napisao kur'anskim slovima. Učenici su pisanjem umnožili poslanice, ali su išli i na to da povećaju broj onoga što je napisano. Ovom metodom, u tom periodu kada je vjerska publikacija bila zabranjena, “Poslanice Svjetlosti” su se za kratko vrijeme potajno proširile po cijeloj Anadoliji te su se na taj način počele čitati i prepisivati. Zahvaljujući tome, ljudi su iz poslanica dobijali odgovore na sumnje o imanu, islamu i Kur’anu koje su u tom periodu bile rasprostranjene svugdje i sticali jak iman.
Zatvori – progonstva
Radovi Bediuzzamana, koji je u Isparti za osam godina napisao 119 poslanica i koji je osnovao jedan novi džemat, koji se sastojao od “učenika svjetlosti”, nisu bili neprimijećeni od strane tajnog bezbožničkog komiteta. Nakon ovo-
