UČENICI SVJETLOSTI PRVOGA REDA

što je nepoznavanje kur'anskog pisma i koja primorava čitanje djela koja su napisana kako bi izvodila iz vjere i imana te koja su prepreka da se uče mnoge nauke.”[1]

UČENICI SVJETLOSTI PRVOGA REDA

Učitelj Bediuzzaman je u Barli bio pod velikom prismotrom, nije mu bilo dozvoljeno da se viđa ni s kim, štaviše, zbog toga su mu na vratima bili postavljeni žandari. Oni koji su mu se približavali pa čak i oni koji su mu nazivali selam, bili su odvedeni u zatvor gdje su bili premlaćivani. Međutim, uprkos svim ovim pritiscima, služenje Svjetlosti se nakon kraćeg vremena proširilo najprije iz Barle u selo Bedre, odatle u Islamkoj i Atabej, zatim u selo Kuleonu, zatim u Ispartu i konačno u selo Sav.

Na ovaj način su ljudi junačkih duša iz Isparte i njezinih sela, uzeli sve u obzir i počeli pisati Poslanice kao i da pri svakoj pogodnoj prilici krišom odlaze kod Učitelja.

Predloživši mnoge odane učenike Svjetlosti kao što su hafiz Tevfik iz Šama, Siddik Sulejman, Hulusi Bej, Hakki Efendi, Hodža Sabri, Kučuk Lutfi, Mesut, Zuhdu, major Asim Bej, Bujuk Mustafa, Kučuk Ali koji je imao veliku dušu, Husrev Efendi, Rušdu Efendi, Refet Bej, Kečedži Šejh Mustafa, Bekir Aga i Tahiri Efendi koji su se potpisali na kraju Učiteljeve poslanice koja nosi naziv 29. Riječ, radi služenja Kur'anu postali su halka oko svoga Učitelja. Hazreti Učitelj je učenike Svjetlosti iz ovog prvog perioda nazvao "Prvim redom".

Uspjeh koji je dolazio zbog iskrenosti učenika iz Isparte

Uzvišeni Allah je hazreti učitelja u Isparti počastio takvim iskrenim i odanim učenicima da ih nikakav strah, sila i zatvor nije mogao udaljiti od blizine njihovog učitelja. Zbog tih junaka, hazreti Bediuzzaman je volio Ispartu u cjelosti,

[1] Şualar, 14. Şua, s. 552