Učiteljeva privrženost časnom sunnetu

Sljedeća izlaganja o novotarskim skupinama kao što su mutezilije koje ne prihvataju temeljna načela vjerovanja i djelovanja Ehli sunneta, otvoreno iznose kakvu svijest ima hazreti Said Nursi po pitanju Ehli sunneta: "Mutezilijski imami, više iz ljubavi prema istini, i zbog toga što im kratka pamet nije dostigla visoka načela Ehli sunneta, te zbog toga što se sveobuhvatni propisi Ehli sunneta nisu usadili u njihova sužena rasuđivanja, odbijeni su zbog njihovog negiranja."[1]

Također su se i učenici Svjetlosti koje je odgojio Učitelj Bediuzzaman, a koji je, kazavši: "U namazu zvanom pravednost, neka vam kibla budu četiri mezheba"[2], ljude pozivao da djeluju prema četiri poznata mezheba Ehli sunneta, okitili sviješću koje je bilo krajnje privrženo Ehli sunnetu. Ova njihova svijest je u knjizi Historijat života opisana na sljedeći način: “Zbog služenja vjerovanju i islamu u oblasti Ehli sunneta, također su i učenici Svjetlosti svom snagom, bez ustezanja žrtvovali i svoje živote i nisu slijedili bezvrijedne interese.” [3]

Učiteljeva privrženost časnom sunnetu

Učitelj Bediuzzaman je poput svih velikih islamskih učenjaka, cijelog svog života za vodiča uzimao Poslanika, s.a.v.s., i kao što je proveo život slijedeći časni sunnet doslovno, također je pozivao i ljude iz našeg vremena da ga slijede. Za ovaj poziv je napisao zasebne poslanice, kao što su: Poslanica o časnom sunnetu, Ahmedove a. s. mudžize i Poslanica o miradžu.

Oslanjajući se na hadis: “Onaj ko se bude držao mog sunneta kada se u mom ummetu pojavi nered, imat će nagradu stotinu šehida.”[4], na sljedeći način je objasnio da je lijek

[1] Mektubat, 29. Mektub, 9. Risale, 7. Telvih, s. 453

[2] Tarihçe-i Hayat, s. 65

[3] Tarihçe-i Hayat, s. 624

[4] Bejhekî, Kitabu'z-Zuhdi'l-Kebîr, 2/118

za velike duhovne rane u prihvatanju časnoga sunneta, a naročito lijek ovoga vremena:

“Da, slijeđenje časnog sunneta je apsolutno veoma vrijedno. Slijeđenje časnog sunneta je naročito vrednije u vrijeme širenja novotarija. Slijeđenje jednog manjeg običaja iz časnoga sunneta naročito u vrijeme kada se bude pokvario ummet, ukazuje na veliku bogobojaznost i jedno snažno vjerovanje.”[1] Prilikom objašnjavanja ajeta: “Reci: ‘Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti!’ ”[2] u nastavku iste poslanice, Učitelj kaže sljedeće: “Muhabbetullah (ljubav prema Allahu), zahtijeva slijeđenje časnoga sunneta. Blago se onome koji više učestvuje u slijeđenju časnoga sunneta. A, teško se onome koji ne poštuje časni sunnet i koji je ušao u novotarije.” [3]

Na putu praktikovanja sunneta, hazreti Bediuzzaman, koji je cijelog svog života osjećao veliku ljubav i privrženost prema Resuli-Ekremu, s.a.v.s., i njegovom sunnetu, bio je izložen mnogim nepravdama, međutim, u ovoj privrženosti nije bilo nikakvog popuštanja.

Služenje islamskim simbolima

Učitelj Bediuzzaman je pridavao poseban značaj i ulagao trud u oživljavanju i očuvanju sunneta koji se nazivaju “Šeairi-islâmije”, a koji predstavljaju simbole i oznake islama unutar časnog sunneta, zato što je simbol ona strana islama koja je vidljiva u društvu.

Simbol se stalno vidi i živi unutar društva, zato narod ima velike duhovne koristi. Ti simboli ljudske duše stalno podučavaju islamu i vjerovanju. Naprimjer, džamije, munare, ezan, kur'anska slova, islamska odjeća kao što su turban i mahrama, te ibadeti kao što su namaz, džemat i

[1] Lem’alar, 11. Lem’a, s. 49

[2] Âl-i İmran Suresi, 31

[3] Lem’alar, 11. Lem’a, 5. Nükte s. 49