Uspjeh koji je dolazio zbog iskrenosti učenika iz Isparte

što je nepoznavanje kur'anskog pisma i koja primorava čitanje djela koja su napisana kako bi izvodila iz vjere i imana te koja su prepreka da se uče mnoge nauke.”[1]

UČENICI SVJETLOSTI PRVOGA REDA

Učitelj Bediuzzaman je u Barli bio pod velikom prismotrom, nije mu bilo dozvoljeno da se viđa ni s kim, štaviše, zbog toga su mu na vratima bili postavljeni žandari. Oni koji su mu se približavali pa čak i oni koji su mu nazivali selam, bili su odvedeni u zatvor gdje su bili premlaćivani. Međutim, uprkos svim ovim pritiscima, služenje Svjetlosti se nakon kraćeg vremena proširilo najprije iz Barle u selo Bedre, odatle u Islamkoj i Atabej, zatim u selo Kuleonu, zatim u Ispartu i konačno u selo Sav.

Na ovaj način su ljudi junačkih duša iz Isparte i njezinih sela, uzeli sve u obzir i počeli pisati Poslanice kao i da pri svakoj pogodnoj prilici krišom odlaze kod Učitelja.

Predloživši mnoge odane učenike Svjetlosti kao što su hafiz Tevfik iz Šama, Siddik Sulejman, Hulusi Bej, Hakki Efendi, Hodža Sabri, Kučuk Lutfi, Mesut, Zuhdu, major Asim Bej, Bujuk Mustafa, Kučuk Ali koji je imao veliku dušu, Husrev Efendi, Rušdu Efendi, Refet Bej, Kečedži Šejh Mustafa, Bekir Aga i Tahiri Efendi koji su se potpisali na kraju Učiteljeve poslanice koja nosi naziv 29. Riječ, radi služenja Kur'anu postali su halka oko svoga Učitelja. Hazreti Učitelj je učenike Svjetlosti iz ovog prvog perioda nazvao "Prvim redom".

Uspjeh koji je dolazio zbog iskrenosti učenika iz Isparte

Uzvišeni Allah je hazreti učitelja u Isparti počastio takvim iskrenim i odanim učenicima da ih nikakav strah, sila i zatvor nije mogao udaljiti od blizine njihovog učitelja. Zbog tih junaka, hazreti Bediuzzaman je volio Ispartu u cjelosti,

[1] Şualar, 14. Şua, s. 552

pa je čak dovio za one koji su bili u kaburovima. O tome da je veliki uspjeh koji je postignut u služenju Poslanicama Svjetlosti rezultat velike iskrenosti i srdačnosti junaka iz Isparte, u svojoj poznatoj Poslanici o iskrenosti učitelj opisuje na sljedeći način: "Dokaz da je snaga u istini i iskrenosti jeste ovo naše služenje. Mrvica iskrenosti u ovom našem služenju potvrđuje ovu misiju i postaje dokaz sama za sebe, zato što za razliku od služenja nauci i vjeri kojeg smo činili više od dvadeset godina u mom zavičaju i Istanbulu, ovdje (u Isparti) zajedno sa vama je urađeno stotinu puta više za osam godina. Međutim, dok sam u mom zavičaju i Istanbulu imao stotinu, a možda i hiljadu puta više pomagača od moje braće koja su radila ovdje sa mnom, u služenju kojeg sam sedam-osam godina obavljao sa vama ovdje pod nadzorom i pritiscima nemilosrdnih službenika, polupismen, usamljen i bez ikoga ovdje, nimalo ne sumnjam da duhovna snaga koja ukazuje na uspjeh stotinu puta više u odnosu na staro služenje dolazi od vaše iskrenosti. A i priznajem da ste me sa vašom srdačnom iskrenošću spasili za jedan stepen od licemjerstva koje je laskalo mom nefsu pod zastorom slave i ugleda. Inšallah, da dospijete do potpune iskrenosti, a mene uvedete u potpunu iskrenost."[1]

Za svoje dovođenje sa istoka u Ispartu putem progonstva, hazreti Bediuzzaman kaže: "Ja nisam osuđenik ljudi već sudbine". Kao da ga je Božija odredba obavezala da pronađe, izvadi i obrađuje dragulje koji postoje u Isparti.

Ukazujući na ovo i on sâm je kazao sljedeće: "Štaviše, mogu kazati: to što me je Božija odredba uputila na ove prostore (u Ispartu), ispostavilo se da je bilo iz razloga kako bih vas probudio u ovom svetom zadatku."[2]

[1] Lem’alar, 21. Lem’a-İhlâs Risalesi, s. 162

[2] Barla Lahikası, s. 250

UVJETI ZA POSTAJANJEM UČENIKA POSLANICA SVJETLOSTI

Ko su učenici Poslanica Svjetlosti? Kako Učitelj opisuje učenike Svjetlosti i šta je to što traži od njih? Hazreti Bediuzzaman je odgovore na ova pitanja dao u svojim raznim poslanicama i pismima.

1.    Odanost i istrajnost

Najvažniji uvjet da se postane učenik jeste odanost i istrajnost, tj. da se bude odan od srca i da se ne posustaje u služenju te istrajavanje na toj odanosti bez prekida. Ovo se opisuje na sljedeći način: "U zamjenu za veoma velike koristi i dobiti kao i veoma vrijedne ishode koje je Poslanica Svjetlosti dala svojim odanim i izdržljivim učenicima, kao cijenu od tih učenika traži potpunu i pravu odanost i stalnu nepokolebljivu istrajnost."[1]

2.    Širenje Poslanica Svjetlosti smatrati svojim najvećim zadatkom

Ovaj uvjet hazreti Učitelj objašnjava na sljedeći način: "Sljedeća stvar je osjetljiva i predstavlja uvjet da bi se postalo učenikom: ‘Neka na Riječi (Poslanice) gleda kao vlastitu svojinu i vlastito pisanje te neka je čuva i neka njezino štampanje i služenje njoj smatra svojom najvažnijom misijom’."[2]

Učenik Poslanica Svjetlosti je osoba koja je svoj život posvetila ovom svetom služenju prema imanu i Kur’anu. Ne usteže se ni od kakvog potrebnog požrtvovanja radi toga. Za širenje Poslanica Svjetlosti obavlja onaj zadatak koji mu se povjeri. Nastoji izvršiti ono što mu naredi Učitelj za širenje i to na način na koji je izloženo u Poslanici Svjetlosti. U privatnom životu, u svakoj sredini u koju uđe, ljudima prenosi istine o imanu koje je stekao iz Poslanica. Kako bi

[1] Sikke-i Tasdik-i Gaybî, s. 178

[2] Mektubat, 26. Mektub, 4. Mebhas, 10. Mesele, s. 344