Zatvori – progonstva

godina, napisao veliki dio “Poslanica Svjetlosti” – Riječi, Pisma, Odsjaji. Koristio je jednu drugačiju metodu kako bi ih raširio po Anadoliji. Od onih koji su htjeli da mu budu učenici tražio je da ručno prepisuju i umnožavaju poslanice koje je napisao kur'anskim slovima. Učenici su pisanjem umnožili poslanice, ali su išli i na to da povećaju broj onoga što je napisano. Ovom metodom, u tom periodu kada je vjerska publikacija bila zabranjena, “Poslanice Svjetlosti” su se za kratko vrijeme potajno proširile po cijeloj Anadoliji te su se na taj način počele čitati i prepisivati. Zahvaljujući tome, ljudi su iz poslanica dobijali odgovore na sumnje o imanu, islamu i Kur’anu koje su u tom periodu bile rasprostranjene svugdje i sticali jak iman.

Zatvori – progonstva

Radovi Bediuzzamana, koji je u Isparti za osam godina napisao 119 poslanica i koji je osnovao jedan novi džemat, koji se sastojao od “učenika svjetlosti”, nisu bili neprimijećeni od strane tajnog bezbožničkog komiteta. Nakon ovo-

ga, život mu je prošao u zatvaranjima i progonima koja su se stalno ponavljali kao i atentatima, mučenjima i nepravdama. U prvom zatvoru u Eskišehiru služio je zatvorsku kaznu od jednu godinu, u Denizliju devet mjeseci, dok je u Afjonu služio kaznu od dvije godine. U Kastamonu je bio protjerivan sedam i po godina, a u Afjonu u srezu Emirdag šest godina. Bilo da su u pitanju zatvori ili mjesta izgnanstva, stalno je bio pod prismotrom i pritiskom. Više puta je trovan tako što mu je u hranu tajno stavljan otrov te je bio izložen raznoraznim nepravdama i uvredama. Međutim, on se strpio na sve ovo zbog daljeg nastavka služenja vjeri.

Uprkos ovim nepovoljnim prilikama, mnoge osobe iz Turske, i to na prvom mjestu iz Isparte, Kastamonua i Denizlija, su počele tajno čitati i prepisivati poslanice. Uprkos svim preprekama, lekcije o imanu su se u Anadoliji širile velikom brzinom.

"Isparta je ucjelosti blagoslovljena"

Učitelj, koji se nakon hapšenja 1949. godine napokon vratio u Emirdag, okoristivši se relativnim mirom koji je proizilazio iz završetka jednopartijskog perioda, smjestio se u pokrajinu Ispartu za koju je kazao: "Po mom mišljenju, ona je ucjelosti blagoslovljena i ona je moja domovina".[1] Prije toga je oko osam mjeseci boravio kod Ahmed Husrev-efendije kojem je dao nadimak "Junak Poslanica Svjetlosti" (1951). Nakon toga se smjestio u jednu kuću koja je bila iznajmljena za njega. Tih godina je bio dosta ostario i tijelo mu je bilo veoma klonulo sa tragovima koje je ostavljalo trovanje koje je premašilo devetnaesti put. Posljednje godine svoga života počeo je provoditi u ovoj kući u Isparti. U tom periodu slava “Poslanica Svjetlosti” se proširila izvan

[1] Kastamonu Lahikası, s. 254