Život u progonstvu - Isparta

Kur’anu tražio rješenja protiv bezbožničkih filozofija. Učitelj se nije mogao duže zadržati u Ankari. Odbivši ponude kao što je posao narodnog poslanika, visoka plata i posao javnog propovijednika, 1923. godine se vraća u Van. Osamivši se na planini Erek, posvetio se razmišljanju i ibadetima kao i davanju časova ograničenom broju učenika.

Život u progonstvu - Isparta

Nije puno prošlo, šejh Said je na istoku proglasio pobunu (1925). Pobuna je na jedan krvav način ugušena za nekoliko mjeseci. Nakon kraćeg vremena, uprkos tome što nije imao nikakve veze sa događajem, Učitelj je odveden iz pećine u kojoj je bio u osami te je preko Istanbula prebačen u Burdur, a kasnije u oblast Barla u Ispartu (1927). Na ovaj način je počeo njegov život u progonstvu, zatvoru i mučenju koji će trajati 34 godine sve do njegovog preseljenja na ahiret. Međutim, ovo progonstvo mu je ujedno bilo i početak "velike duhovne borbe na putu služenja imanu".

U ovom periodu je napisao i po cijeloj zemlji širio poslanice koje se sastoje od stotinu i trideset dijelova i koje su bile razlog za sticanje jakog istinskog imana i dokazivanje

kur'anskih i imanskih istina, a koje je nazvao “Poslanice Svjetlosti”.

Pisanje “Poslanica Svjetlosti”

Učitelj Bediuzzaman je u Isparti, u kojoj je ostao devet